U četvrtak nam je u Yokohami bio Lado u gostima. I naravno da smo išli! I naravno da je bilo prelijepo!
Dvorana je bila polovično popunjena (1000 od nešto više od 2000 mjesta), ali to je bio drugi koncert u Yokohami toga dana. Prvi su održali u dva poslijepodne (i kažu mi Ladovci nakon nastupa da je bio potpuno popunjen).
Program prvoklasan - 10 koreografija u kojima su protrčali kroz cijelu Hrvatsku i pokazali bogastvo nošnji (od Suska do Subotice), glazbenog izričaja (od splitskih starih plesova do Šokačkog sastanka) i različitost plesova (od Zagore do Podravine i Prigorja).
Nevjerojatno je kako na tako malom prostoru stane toliko toga!
Počelo je stidljivo. Tiha pjesma, neupadljiva - doista sam pomislio da je ili problem u ozvučenju ili su bolesni. A onda su se počeli dodavati novi i novi, snažniji i snažniji glasovi. Na kraju su ispunili cijelu dvoranu. Trnci su nas prolazili od snage njihove pjesme, a moram priznati da je pala i po koja suza (a nije bila moja :-)!
Mi nismo znali gdje gledati. S jedne strane Lado je plijenio. Sve točke skladne, umjetnički koregrafirane, a opet s onom narodnom silinom kako se kod nas pjeva i pleše. S druge strane bilo je zanimljivo gledati reakcije Japanaca. Očekivao sam suzdržanost i uljudno pljeskanje, bez prevelike euforije.
Itekako sam se iznenadio. Digli su ih na noge! Zadnju točku, Podravsku svadbu, cijelu su pratili pljeskanjem, tri puta pozivali na bis i na kraju, kad su im Ladovci mahnuli, kao jedan počeli mahati prema pozornici :-)
Kako smo bili jedini zapadnjaci među 1000 ljudi, valjda su povezali da smo iz Hrvatske i bilo je smiješno na izlasku iz dvorane, svi su nam se smiješili i pozdravljali nas.
Budući da je s nama bila i susjeda s gornjeg kata (ženska ima 65 godina, ali još hoda po krstarenjima i prošle je godine krstarila Grčkom, Hrvatskom i Italijom i jako joj se svidjela naša obala, inače je udovica, muž joj umro prije šest godina, a kako rekoh ona sad krstari, ide na tečaj flamenka, šije torbice, brine se o kući na samom jugu Japana koja se nalazi na njihovom privatnom otoku, da izuzetno je bogata!, a u slobodno vrijeme ide s nama na koncert Lada, nevjerojatno je kako puno toga može stati između dvije zagrade). Budući da je bila ona s nama, L. i ona su se vratile kući, ja sam ih dočekao na izlazu iz dvorane i proveo pola sata ugodnog razgovora. Uživaju, plešu, pjevaju što vole, putuju! Na turneji ih maze i paze tako da guštaju ka prasci.
Uglavnom isplatilo se čekati i dočekati ovaj nastup! Na žalost slika nema, budući da su u dvorani naglasili da nema slikanja, a kad si u Japanu ponašaj se kao Japanac pa postupaj po pravilima :-)
Post je objavljen 21.10.2006. u 17:51 sati.