Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tinamaca18

Marketing

02.02.2006., četvrtak
neki sam dan malo 'surfala' internetom i naišla na još neke ispovijesti ovisnika. pokušala sam se usporediti s njima, vidjeti kako su oni doživljavali ono kroz što su oni prošli, ali usporedba je nemoguća. droga svih uzima jednako bez ikakvih razloga. droga na neki način čini sve ljude jednakima, nije važno što su oni zapravo u životu, ako koriste drogu dani su im isti, navike isti..laži su im također iste.. pročitala sam i par kritika upućenih na neke blogove. kritiziraju ih da nisu vjerodostojni, da su samo fakeri koji tako isprobavaju reakciju okoline ili je to iz čistog preseravanja. onda sam i ja pomislila - što ako mene netko jedan dan proglasi fake-om, zaključi da nisam ono što čini pravog ovisnika. to bi s jedne strane bio kompliment, značio bi da sam se uspjela riješit svega kroz što sam prošla, a s druge bi to strane bila uvreda jer bi to omalovažilo sva moja razmišljanja i bezvrijednim učinilo svo moje iskustvo i osjećaje. no, i ja i svatko ima pravo na svoje mišljenje pa kritike prepuštam vama. i prije nego što nastavim priču, htjela bih napisati link na blog jedne osobe za koju bi užasno željela znati što se danas s njom događa. njegov mi se blog sviđa jer dijelim sve sa njim..pa eto , kliknite ako želite - http://narkoman.blogger.ba.. dakle, gdje sam stala..aha, da. matija je otišao i mi se nismo čuli dva tjedna. prvih tjedan dana nisam dolazila u školu niti kući, samo bih prespavala kod frendova ili bi zoru dočekala u nekom kafiću. i nije neki život za 16-godišnjakinju, ali jebiga..tako je. prvih tjedan dana sam bila užasno skomirana, na najmanje bih stvari padala u depresiju. uhvatila me neka čudna svadljivost i rijetki su me zaista podnosili. svaki dan bih uzela nešto, jedan dan speed, drugi bonove, treći ne znam ni ja što. i tako tjedan dana..žalila sam samu sebe i svoju sudbinu i sebe tih tjedan dana, ali sam nakon tjedan dana zaključila da mi je život prekratak da bih ga potrošila samo na drogu. idući sam se tjedan vratila u školu, a vratila sam se i kući. stara je bila užasno zabrinuta jer me nije čula skoro tjedan dana. i njoj sam nešto nalagala i na kraju mi je ipak oprostila. nažicala sam nešto para od stare i s njima vratila dugove. povratak u školu je bila jedna od boljih stvari koju sam tada napravila. po prvi put sam zaista popričala s nekim curama iz mog razreda, i iako nikad nisu saznale što se sa mnom dogodilo, bilo je lijepo popričati s nekim tko je bar malo normalan i nije nafiksan. isti dan je profa iz hrvatskog najavila da će se održavat neko malo natjecanje u pisanju i da svi mogu donijeti svoje radove, pisati o čemu god. ja sam inače obožavala pisati, i, što je najčudnije, obožavala sam čitati. u osnovnoj sam knjige doslovno gutala, u srednjoj nešto manje ali mi je to bio dobar ispušni ventil. kad bih se naživcirala, otišla bih čitati neku knjigu kako bi svladala bijes. i tako sam ja, 'načitana i pametna' (hehe) odlučila napisati nešto za to natjecanje. pogađajte što sam napisala. opisala sam svoj život, s tim da sam se predstavila pod drugim imenom. kad je profa pročitala moj rad, gledala me postrance i sigurna sam da je nehotice krenula tražiti tragove igle na mojim rukama. zajeb, nije ih bilo. poslije sata me pozvala sa strane i pitala: 'jeli to tvoj život'? ja sam rekla da nije jer sam znala da bi u školi odmah nastala sranja jer su svi u mojoj školi bili dobra djeca i ni blizu meni. neko me vrijeme promatrala, onda je valjda zaključila da to zbilja nije moj život. poslala je moj životopis na natjecanje. nije bio prvi, ali je dobio neku posebnu nagradu za najbolju dramsku priču, ili je to tako nekako išlo, ne sjećam se. bila sam ful sretna jer sam uvijek voljela pisati, a sad sam za to dobila i priznanje. kasnije su me neki pitali kako sam uspjela tako vjerno opisati sve te događaje. zaista se pitam, pitam se kako.. prošao je tjedan dana škole. sve mi je više falio matija. ako to dotad nisam znala, tada sam skužila da sam bila zaljubljena u njega, totalno i potpuno. bilo mi je grozno bez njega, pokajala sam se za svoje zadnje riječi i najradije bih bila vratila vrijeme. ali jebiga, mislila sam, povrijedila sam ga i ima pravo ljutiti se i prekinuti. taj sam tjedan intenzivno razmišljala o svemu što mi se dogodilo i znala sam da mi treba netko tko će sve proći sa mnom, a željela sam da to bude matija. željela sam da vidi da ga volim i da ga više neću razočarati. više od svega, od njega sam trebala razumijevanje. on je bio jedina osoba od koje bih se sve to usudila tražit. nakon dva tjedna skupila sam hrabrosti i nazvala. javila se njegova stara kojoj je čak i bilo drago što me čuje. pozvala je matiju..rekla sam: 'prije nego što išta kažeš, dopusti da kažem ja. imao si pravo, laži ne vode nikamo i znam da sam te povrijedila. stvar je u tome što ja želim nastaviti dalje, i ne želim nastaviti dalje ni sa kime drugim osim sa tobom.' na njegovoj je strani bila samo tišina. onda je ipak progovorio: 'u redu. dat ću ti jednu šansu. nemoj je prokockati' bila sam užasno sretna ali istodobno svjesna da zaista misli ono što je rekao. našli smo se isti dan..uf, kako mi je falio..grozno. prvo smo se čvrsto zagrlili, pa se ljubili i na kraju sam mu ispričala sve. apsolutno sve čega sam se sjećala. rekao je da mu je bilo dosta teško zato što nisam htjela njegovu pomoć i da me nije mogao gledati kako propadam. otišao je u nadi da ću se smirit. ponovo smo prohodali taj dan, zapravo, nismo niti bili prekinuli već je to bilo nekako prešutno prekidanje. opet sam se vratila školi, ovaj put zaista i on mi je kroz cijelo vrijeme bio podrška. nastojala sam ne misliti na tonku, govorila sam sebi da život ide dalje i to je nakraju upalilo. sve sam manje razmišljala o njoj, čak sam počela sretna odlazit u školu što mi se dotad nije desilo. našla sam nekoliko frendica koje u životu nisu takle drogu i počela sam izlaziti s njima i matijom. bio je fantastičan osjećaj ponovno plesati 'čista'. zbilja sam se osjećala preporođeno, popravila sam odnose sa starcima a i sa matijom je sve bilo super. tako je prošlo već par mjeseci. ja i matija smo tada bilo zajedno goidinu i skoro 6 mjeseci. godina i pol je padala negdje dvadesetog kolovoza (20.8.). bila sam užasno sretna jer smo već sve bili isplanirali unaprijed, idemo na krk u neki diskić, bit će tamo i naša ekipe i frendice iz razreda koje su tamo ljetovale. nestrpljivo sam čekala kad će doći taj dvadeseti i onda je konačno jedan dan i došao. matija i ja smo se zajebavali, čestitali smo jedno drugome kako samo samo uspjeli izdržat sve i pričali smo dugo vremena na telefon. općenito, čista sprdancija jer smo oboje bili odlično raspoloženi. bila sam totalno nervozna taj dan jer sam htjela da sve bude super. matija je još negdje na početku ljeta kupio neki motorić, ništa posebno, ali dovoljno da nas poveze do krka i nazad bez većih problema. krenuli smo oko podneva, došli kod frendica u apartman oko jedan. spremali smo neki žešći party, netko je dofurao zvučnike, netko cugu, frendice su se sređivale a dečki su se bavili namještanjem apartmana. i tako je došla večer. predali smo darove jedne drugom. on je meni poklonio plišanog zeca i pisamce, zapravo ogromno pismo u kojem je napisao sve razloge zbog kojih je sa mnom. bila sam totalno oduševljena. ja sam njemu poklonila dva originalna cd-a(koje je dugo, dugo vremena tražio i patio za njima), i šal od rijeke(vatreni navijač). i on je isto bio oduševljen. večer je mogla počet. bilo je fenomenalno, jedan od najboljih partya na kojima sam ikad bila, a bila sam na mnogima. svi su se super zabavljali, pomislili bi da je to još jedan od onih idiličnih ljigavih američkih filmova s happy endom. bilo je totalno jebeno, još ni dan danas nemam riječi za njega. nitko nije pijan bavio probleme. svi su plesali..zabavljali smo se i mi do nekih 4 ujutro. ni ja ni matija te večeri nismo pili jer smo htjeli da ovo bude večer koju ćemo zaista proživjeti u svakoj sekundi. oko 4 i pol odlučili smo krenuti put rijeke jer je matija rekao starcima da će biti u rijeci, a nikako na krku i onda smo morali tada krenuti da ujutro stignemo u rijeku. vozili smo se od krka pa preko mosta pa prema rijeci. obožavala sam se voziti s njim jer sam u njega imala povjerenja i bio je ful dobar vozač, a i bilo mi je super obgrliti ga i nasloniti glavu na njega. kad smo prešli krčki most, počela je padati jutarnja rosa i cesta je bila lagano klizava. približavali smo se bakarcu kad je s druge strane naletio neki pijani mluac u bijesnom autu. udario nas je, ja sam pala s motora, a matija se nastavio klizati na motoru i zaustavio se pred provalijom. prevezen je u bolnicu u jutarnjim satima zajedno sa mnom. matija je umro u podne 21.8. u šesnaestoj godini od posljedica pada.


Post je objavljen 21.10.2006. u 17:40 sati.