"I zaboravila sam već na sve, odustala od nade i ljubavi. Navikla se na oluje koje nadiru sve do unutrašnjosti kopna i čupaju stoljetno drveće iz njegova korijenja. Prestala sam ih čuvati i prestala sam pokušavati. Više ih nisam štitila, nije mi bilo teško kada su počela vrištati. Bezosjećajno sam postala sterilna i nedosljedna samoj sebi, od tog trenutka više nisam istu stvar počinila dva puta. Umorstva se ne broje, to su svrsishodne čistke uma, valja ga redovito rješavati nepotrebna smeća.
Unatoč tom stanju, mislim da je došao netko da me čuva. No došao je tek nakon što sam izgubila očaj negdje usred puta, kada više nije bilo potrebno čuvati me. Moje se oslikane grimase osmjehuju. Jer to je bio pravi trenutak.
Trebalo je oživjeti razoreno tijelo i tek se tada pokazati bez maske na licu jer smo postali čvršći od bilo koje utvare kojom bi se mogli pravdati. Moje lice je željezna maska iskovana iz beskrvne kože.
U staretinarnici osjećaja pronalazim drevne ostatke nečega što sam bacila. Povlađuju mi i gode. Smiješim im se golim licem. Koža, meso, kosti i oči. "
JEDNOSTAVNO PREKRASAN TEXT KOJI NE DOZVOLJAVA UPLITANJA BILO KOJE VRSTE.....
Post je objavljen 22.10.2006. u 02:21 sati.