Pa da, znala sam da će do ovog doći. Moja priča, po prvi put ispričana. Sve se dogodilo prije sko ro godinu dana, na moj 13 rođendan. Slavlje je tek bilo počelo, a ujedno i završilo. Kad sam pogledala moju mamu i tatu zavrtilo mi se u glavi. Bili su stari. Mislila sam da je to nekakva šala. Jedan rođendanski dan više. Nisu dugo izdržali.
-Drži se-to je zadnje što sam čula od njih.
Od djece koja su živjela u blizini moje farme nastalo je pleme. The tribe of faith. Svi smo mi više manje znali uzgajati biljke, skupljati sjemenje, brinuti se za životinje, čak smo i svoj izvor vode imali. Živjeli smo na mom velikom imanju i na mene je pala zadaća predstavnika našeg plemena. Zezali su me da sam The boss, kao da sam neki veliki mafijaški šef. Svatko od nas je dobio svoje plemensko ime. Mene su zvali Maybe jer nikad nisu mogli biti sigurni hoću li nešto uistinu napraviti Bez braće i sestara, s 12 članova plemena i jednom simpatijom, život je nastavio teći. Ponekad bi znali i dobiti nekog novog člana, slučajnog prolaznika koji je želio ostati ovdje. Zapravo kad dobro promislim to i nije bila takva rijetkost. Lijepo nam je bilo ovdje, i još uvijek je. Ali kako se bliži moj rođendan i obljetnica stvaranja virusa, sve smo depresivniji. Nitko još nije zaboravio taj dan užasa i boli. S kojom sam lakoćom ovo izrekla, ni sama ne znam kako. Rana je još svježa, ali mi si svi međusobno pomažemo.
Možda (Maybe) će naša sudbina (Destiny) donijeti nadu (Hope).
Zasad sam tu ja!
Pozdrav od Destiny Hope Armonds, za prijatelje Maybe!!!
Post je objavljen 20.10.2006. u 19:08 sati.