Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vilenjak

Marketing

Popodne žene-krokodila

U jednom od prošlih života uređivao sam donji dio tjednog tabloida. Najdraža mi je rubričica bila 'Vjerovali ili Da' u kojoj smo inspektorica Scully i ja priređivali žvake iz najtvrđih američkih crazy tabloida, poglavito 'Weekly World Newsa'. Slikovnu opremu tih smiješnih izmišljotina smo, kao što je u Hrvatskoj bilo uobičajeno sve do 2001., naprosto skenirali i objavljivali.

Jednog sam četvrtka, međutim, dobio po ušima od Glavne jer sam, po njenom mišljenju - pretjerao. Kao središnju priču na 'Vjerovali' sam objavio briju luđaka iz WWN o ženi-krokodilu koja je pobjegla iz američke vojne baze jer više nije mogla gledati kako eksperimentiraju na njenom djetetu-krokodilu. Jadne su kreature, pisao je Weekly World News, nastale genetskim eksperimentom u cilju stvaranja savršenog vojnika. Slika koju sam kopirao je bila briljantna - gruba, gruba photoshop kreacija u kojoj je na tijelo krokodila montiran torzo crnkinje, a onda opet na isto tijelo, samo umanjeno, torzo malenog crnčića, njih dvoje bježe iz zle baze i bojažljivo se osvrću prema progoniteljima. To je, po općem mišljenju, bilo ipak previše. Popljuvala me je čak i Scully.

Da izbjegnem daljnje sukobe, požurio sam naći si posla van redakcije, 'na terenu'. Tad sam volio raditi crne reportaže. Prelistao sam crnu kroniku Novog lista u potrazi za nekom nedorečenom pričom koja bi se dala razraditi. Bingo - proširena vijest o eksploziji plina u Medvedgradskoj, u kojoj ne piše ni zašto je plin eksplodirao ni je li bilo žrtava. Odmah smo krenuli gore, nemoralni fotograf Purica i ja.

Na navedenoj adresi nalazi se prastara zgrada, puna socijalnih garsonjera nastalih pregrađivanjem golemog gospodskog stana. Na mjestu eksplozije živio je Jan, 80-godišnji željeznički penzioner, koji je izračunao da mu je klasično grijanje preskupo pa se poželio grijati na plinsku bocu. Kako bi u tome uspio, konstruirao je ingeniozni gorionik. Sam ga je đavo sačuvao da ne pogine u eksploziji, koja je njegovim tijelom probila tanki pregradni zid do susjednog stana. Deda je usprkos nesreći bio čio i veseo, pa mi je pročitao jednu od svojih pjesama:

Budi dušo sklona
Svakom živom stvoru
To su braća tvoja
I crvi što oru

U stanu u koji je eksplozija ubacila ludog penzionera živjela je, u jednoj sobici, cijela obitelj siromaha. Otac, majka i dvoje djece. Kad su čuli da sam iz Tabloida, raznježili su se:
- Uh, dobra je bila i Panorama, ali Tabloid je još bolji. Naročito je dobra ona stranica sa vijestima iz svijeta.
Kakve crne vijesti iz svijeta, pa to smo ukinuli prije četiri broja, pomislih. Ipak mi se upalila lampica:
Oni misle na moju zlosretnu rubriku 'Vjerovali ili Da' i misle da su to vijesti iz svijeta!
- I što vam je tu pobogu dobro?
- Pa ona priča o ženi. Jadna žena. Pobjegla je da joj ne bi više mučili njeno malo. Jadna sirotica.

Tako sam shvatio kolika je kritičnost hrvatskih čitatelja.

Post je objavljen 20.10.2006. u 01:00 sati.