Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/spasime

Marketing

MoZaIk

eto...razmišljah danas malo...i iako svi vi mislite da to zapravo i nije dobro...ja se nisam dao...unatoč strašnoj glavobolji...

tko ima živaca neka čita

ćudno...nekad mi se činilo važnim ako me netko nazove fejkerom ili da kopiram nekoga...kad zapravo pogledam...nije daleko od toga...ali nije nitko daleko od toga...izdaleka izgledam kao savršeno ujedinjena slika a zapravo sam vrlo složen mozaik koji ima dijelova toliko mnogo da se i ne neziru...a slaže se još uvijek...i zapravo prestaje početkom nečeg drugog...a svaki dio tog mozaika je već proputovao milijunima ljudi...kako ovo smiješno zvuči...ali kad sagledaš od svakoga uzmeš po nešto...na nekome primjetiš smiješan izgovor...polako on srasta s tobom...postaje dio tebe...jednostavno...ti postaješ dio njega...vidiš nešto...strašno ti se svidi...eto novog dijela mozaika...i tako se mozaik slaže i slaže i nastaje nova osoba...mlada...zatim se mozaik razvija sve dok odjednom ne postane dio nečijeg mozaika kao lijepa ili ružna uspomena...i da se svi ti djelići nekoga ujedinjeni pod jednom osobom sada nalaze u mozaiku nekoga tko je ovaj mozaik neprekidno gledao...i kao slagalica koja ne prestaje...bezbroj kombinacija...nikad dvije iste...dva mozaika koja srastaju zajedno...u jedno...iz njih se još rađaju dva nova mala mozaičića koja zatim rastu...uvećavaju se...
zapravo rađamo se kao ljepilo...i ljepimo za sebe sve što nam se sviđa...reflektiramo svijetlost ovisno o broju boji prozirnosti i ćistoći naših dijelova mozaika...ali...ipak...nekada se i mozaici ruše...ali zapravo ne ruše se...nego se samo reformiraju...i postaju drugi mozaik sastavljen o istih dijelova...ali nije isti kao onaj prije...i opet se na dijelu pokazuje najveća umjetnica sa svojim kombinacijama...a unutar jednog dijelića mozaika nalazi se mozaik koji je veći od cijelog mozaika...to je mozaik koji pohranjuje događaje kao male djeliće...osjećaje...ovaj mozaik e može stvarno srušiti...dok će se veliki mali mozaik reformirati...mali veliki mozaik će se srušiti...pokušat će se reformirati...ali teško...osim ako opet ne posudi magiju prirode...preuzimanje...i uz mnoge druge mozaike opet će izgraditi svoj mozaik...svoj mali veliki mozaik...
a sada zamislimo da nema drugih mozaika...nema mozaika od kojih bi naš mozaik preuzimao dijelove...on će izbljedjeti...zahrđati...polako će vjetar raznositi njegove dijelove...oni će se rasipaati ali ih neće imati tko pokupiti...i tako će se okameniti...propasti...i još jedan mozaik je izgubljen...



Post je objavljen 19.10.2006. u 23:01 sati.