Marketing
Šta ti je život...
U 5.razredu je napokon upisala odbojku, nakon dugo nagovaranja i moljakanja... Bila je presretna! Nitko joj nije biop ravan... napokon je radila ono šta voli! Početkom 6.razreda sa svojima je imala prometnu u kojoj je zadobila samo lakše fizičke ozljede (fala Bogu, niko nije teže ozljeđen)... Zadobila je udarac u desno koljeno, odnosno potkoljenicu... Nije tome pridavala veliku važnost... najvažnije joj je bilo da može nastaviti trenirat... Sanjala je o velikim utakmicama... U 12.mjesecu iste godine ju je nakon ozljede na treningu desno koljek+no počelo boljeti, nateklo je, i iako nije ni tome željela davati veliku važnost, bila je prisiljena (zbog bolova tijekom igre) otići u doktora. Potužila se na bolove, a dr.joj je odgovorila kako se 100% udarila na treningu... A kad je ova to potvrdila, dr. je željela ''zaključiti slučaj''... Djevojka je inzistirala na rengenu, no to joj nije pomoglo jer ga dr. nije mogla očitati... Rekla je kako je sve u redu... No ona je tražila uputnicu za ortopeda... Uglavnom, da ne duljim, ortoped joj je rekao kako ima cistu (dobroćudni tumor) te kako mora otići u Zagreb, jer ode i nemaju uvjete... Otišla je u Zagreb, i morala je hitno biti primljena u bolnicu. Prva operacija je usljedila nakon tjedan dana... Ustanovilo se kako je cista toliko napredovala, da je djevojka umalo izgubila... ... Nakon operacije, bilo je mnogo rizika, može biti ovo, može biti ono.. Fala Bogu, sve je bilo u redu...
Djevojka je sada 3.srednje... Prije mjesec dana je bila na pregledu, i doktor je rekao kako je zaista sretna jer ovo je stvarno dobro ispalo... Presretna se vratila u Solin, gdje je napokon upisala pilates.... (kako je bila svjesna da odbojku ne smije više, pilates joj je bio jedina nada)
Drugi put, tek drugi put, radili su neku vježbu na lopti... Iako su bili upozoreni da je teško, ona ju je htjela napraviti... Pala je...
Od svih mjesta, pala je na desno koljeno... Nateklo joj je... Par dana nije pridavala nikakvu važnost tome događaju... No jučer, jučer u školi su joj se vratili stari bolovi... Počela je plakati...
Nije željela opet sve to proživljavat....
SAMO OSTAJE NADA DA VRIJEME SAD LIJEČI SVE RANE...
I DA BOG ĆE MI DATI SAD SNAGE PREŽIVJET TE DANE...
Sada se osjeća bolje, nije ništa, vjerovatno je sve bilo na psihičkoj bazi.... Strah je je bio obuzeo, no sada je dobro...
(Tila san napokon to nekome ispričat...., A anonimnost me spašava...)
Post je objavljen 18.10.2006. u 09:35 sati.