Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/skybird

Marketing

Pogreb

Neki dan, gledajući kroz prozor bolesničke sobe, upitam se ima li nekog područja ljudskog življenja gdje opada postotak kretenizma i gdje ljudi barem malo misle drugačije od svojih svakodnevnih idiotarija ? Vrtio sam u glavi puno toga kad sam dobio poruku da bi trebao otići na pogreb jednoj rođakinji koja je preminula.
Evo možda odgovora, pomislim i krenem…

Ne volim sahrane toliko da ne bih volio ići ni na svoju ali kad se mora mora…Na početku me odmah napadoše da kasnimo…Sahrana je u 15 a mi došli u 14 sati…Ali kasnimo zato što seoske babe bilježe kad tko dolazi ne bi li rangirali odnos prema pokojnici…Vijenci su bili posloženi širom da se vidi tko je koliki kupio…smješkao sam se dok su iz malih autića iznosili vijence veće od zadnjih kotača traktora , čisteći otpalo lišće sa revera odjela…Divio sam se razgovorima koje sam nehotice hvatao u ušnu školjku:
-Znaš li da će ju sahraniti kraj te i te…
-Nemoj pričati…pa one nisu bile dobre…
Ma zamisli…kakav problem…sad neće htjeti plesati zajedno…ili kartati belot…
-Tko li je izabrao škrinju?
-Ne znam ali sigurno nije od onih skupljih…
Sramota…ne kupiti škrinju za 10 000 kn…grozno…
I tako sat vremena…do 15 sati kada je trebao doći svećenik…a njega nema…15.10….15.20…15.30….
Nastaje nervoza…i novi rafal komentara:
-Opet se nalokao…
-Ili mu je došla priležnica…
-Na ovom suncu nas drži dok ne dobije novu mušteriju…
-Pokojnica nije platila lukno…
-E da je meni takav posao…
Nervoza je dostigla vrhunac kao da se javila bojazan kako će pokojnica pobjeći i da posao neće biti obavljan…
Vremenom su se načele i neke druge teme:
-Je li bilo što jučer ?
-Jedna deverika od kilu i nešto siće…prljava je voda…
-Kolika ti je rata kredita za auto?
-Dvije i dvjesto…
Dolazi svećenik i odradi svoje…po PS-u…bez isprike i objašnjenja…ipak je on lokalni šerif…
Na večeri se zabava nastavi…Čujem jednog za susjednim stolom kako kaže ženi:
-Rekao sam ti da ću te izvesti na večeru…stjecajem okolnosti večera je ovdje…hahahaaha…
Drugi glas govori iza mene:
-Jebote, prepržili su šnicle…
Čujem pitanje:
-Hej, a tko je onaj tamo?
-Nitko ne zna…
Uostalom čemu zamjeriti kad se o pokojnici prestalo govoriti još oko 14 sati…i opet će na ostavinskoj raspravi…

Vozeći se natrag shvatih da odgovor zasigurno neću naći na pogrebu…


Post je objavljen 17.10.2006. u 11:57 sati.