ponekad ljudi sjede,
cirkulacija normalno radi,
ponekad šute i sjede
i kao da nemaju vene
ponekad lav prede,
leži, žmiri i bruji
ponekad pomakne njušku
ne želi leći na mene
ja ne znam zašto,
ali nekad, samo nekad,
ja sam ljepljiva tapeta
na parketu
i često se brinem za sebe,
i za druge ljude se brinem.
a puno je to brige za
samo jednoga mene
i često se nečeg uhvatim,
uhvatim se nečeg i držim,
moram za time i ići
a mozak mi nikad ne krene
ja ne znam kako,
ali često, baš često,
ja izbjegavam vlak,
al sam udubljen u prugu
ja ne znam kako,
ali uvijek, baš uvijek
dobijem rak
a mislim na kugu
Post je objavljen 16.10.2006. u 23:28 sati.