Marketing
Nekada sam znala proljevati vrške snova
po netaknutim sjećanjima,sada samo trebam nekoga da mi kaže
da će ponovno biti tako...
Odavno su sve moje tuge otopljene u smeđim tekućinama,
samo su osmjesi ostajali na dnu plastičnih čaša i čudan okus na
mojim usnama.../sjećam se svih petaka/
lakše je ostavljati otiske prstiju na dlanovima stranaca,
oni rijetko pokušaju shvatiti,samo žive sa svojim vječnim predrasudama..
U polutišini sobe zatvarali su se krugovi,svaki put kada sam pomislila na prošlost
Noćas želim vilu koja će moje snove obojati šarenim suzama
i ujutro ću se probuditi sa ljubičastim osmijehom.
Naši kolodvori tišine zauvijek će prestati postojati,
jednom kada naučimo opraštati sve pogreške,
bile naše ili tuđe..
Odbijam postojati kao crno bijela fotografija u mozaicima tvojih sjećanja
radije ću pobjeći nego izbljediti do kraja.
Ponekad bi htjela govoriti u bojama,
možda bi u njihovim preslicima prepoznao moje osjećaje i ostao tu,
makar daleko od mene...
Ne želim gledati više stopa u praskozorjima nedovršenih odlazaka,
samo se želim nasmiješiti
ljubičasto savršeno...
Post je objavljen 16.10.2006. u 19:48 sati.