Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/shegrthlapitj

Marketing

četvrtak, 12. listopada

Još uvijek sam na poslu. Pola pet je, ali i Deba je na poslu pa nemam tako veliku grižnju savjesti. Sunce je već došlo na ovu stranu zgrade pa već ozbiljno grije. Pijem drugo pivo i lagano se spremam kući. Na grah. Večeras idem na Partibrejkerse, po zadatku Debi se ne ide pa ću biti osuđena na kolegu s posla. Mislim, nije bed, strašno je drag. Pravi šmekac kako bi rekla M. Strašno fin, gradski dečko, prefin za povratiti. Nikada ne bih mogla imati takvog frajera. Mislim, nije da volim grube dečke što pokazuje to što sam s Debom bebom, ali prestrašno je kada netko u ovo vrijeme ima manire od prije 50 godina.
DA SE RAZUMIJEMO, NISAM PROTIV MANIRA, ali mi se ne da ograničavati se na takav način razgovora, druženja i sličnog.
Uvijek promijeni glas kada preko telefona govori s nekim "važnim". Unjkavo izgovori svoje ime i prezime, uđe sam sebi u šupak, cijelog ga obliže i onda je opet na telefonskoj slušalici. Umiremo od smijeha kada ga skužimo.

Još nitko nije pogledao moj blog. A trudim se. Bed mi je ići na nečije tuđe blogove da bi skužili moj. Ali čini se da to tako ide. Možda pokušam.

Upravo unjka

Opet sam nisam javila svojoj bivšoj cimerici Tanji. Neku sam je noć sanjala, a zajedno smo s Anom, a onda poslije i Marijom žvijeli prije 6 godina. Sanjala sam da je jako lijepa. I je lijepa. Ima onu Cameron Diazovsku facu, nekako zvjerastu, a strašno privlačnu. Jednom je tetin prijatelj rekao kao svi lijepi ljudi imaju uglavnom životinjske face jer fizički još nisu evoluirali. Ta me teorija tješi godinama
Uglavnom, nekoliko dana nakon sna saznala sam, na koncertu Gustafa da se Tanja udala. Za svog dugogodišnjeg dečka. Baš mi je bilo drago. Vjerojatno sam je sanjala baš u to vrijeme. Već joj se dugo želim javiti, a nikako da napravim taj korak. Voljela bih biti s njom u kontaktu. Makar mailom. Zapravo i bi samo mailom jer mi se inače ne da razgovarati s ljudima preko telefona.

Snovi su inače čudni. Ja svaku noć sanjam. I to uglavnom lucidne snove. Neku sam noć sanjala nekakav antikomunistički prosvjed. Skupili su se nekakvi kršćani (da se razumijemo, aktivna sam kršćanka, katolkinja) koji su srali protiv komunista (komunist sam u duši, poput Isusa). Bilo mi je strašno bed, no tu su noć (u mom snu) umrla tri nadbiskupa.

Noć kada mi je umrla stara, baka je sanjala da sjedi na krevetu, a ona pokraj nje. U to je pored njih prolazila teta, u bijelom. Baka ju je pogledala, a onda skrenula pogled na mamu, svoju snahu. Nje više nije bilo. Vjerojatno je u tom trenutku umrla. Kada nekoga sanjaš u bijelom, nešto će mu se dogoditi. Teta je ujutro jednu nogu slomila, drugu uganula. Ja sam ostala s bakom koja je već tada nekoliko godina ležala nepokretna u krevetu i čekala neku ekipu koja će me odvesti u Sikirevce gdje su odfurali i mamu. Imala sam 11,5 godina. Sada imam 27 i sve to više nije ni malo bed.

Drugi kolega s posla, a imamo ih 10

Post je objavljen 16.10.2006. u 17:37 sati.