Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/egotripp

Marketing

Moje druženje sa psihopatom



Ne znam kako vi, ali ja sam u životu mnogo puta izjavila za nekog da je psihopat.
Ponekad sam to mislila doslovno, ali češće je to bila izjava u afektu. Jučer samupoznala psihopatu sa cetifikatom. Vjerujte mi, iako sam sklona pretjerivanju, ovo nije takav slučaj.
Od ovoga bi i jaganjci utihnuli...

počelo je tako da sam se javila na oglas za posao.
Da, tako započinje večina mojih noćnih mora.

Čovjek koji me potom nazvao na telefon zvučao sasvim obično. Baš kao vi ili ja. Možda malo preuglađen i prefin. Ali, misliš si - bečka škola. Na koncu, ako je nakakav direktor i u redu je da bude fin.
Razgovor je tekao uobičajenim tokom. Prvih 2-3 minute. a onda je počeo dijeliti preosobne informacije o sebi.
Znate onaj osjećaj kad sanjate i sve vam ima smisla, a onda se pojavi ta neka sitnica koja se baš nikako ne uklapa u tu projeciranu stvarnost, kao sjedite u parku na klupi, sunčate se i hranite golubove, a pored vas prođe Donald Trump sa hrpom praktikanata...
Ili što god.
Dakle, vodimo mi taj telefonski razgovor, i on priča o svojoj firmi, i odjednom počne pričati o svojim hobijima. Kao da ja njega intervjuiram.
Bavi se ovim i onim.Malo nogometom u slobodno vrijeme. A njega baš i nema puno. Jer ima hrpu ideja koje pokušava realizirati. Njemu njegova djevojka kaže: -ti si prevelik da bi se bavio samo jednom stvari. A on njoj i vjeruje da to stvarno misli. Iako stvari među njima sad baš i ne stoje najbolje. Zbog njenog muža. ali i to će se riješiti. On je njoj dao ultimatum. Pa će već kroz mjesec dana sve znati.
-Pa znate, govori on meni, -ja sam vam vrlo svestrana osoba.
-Mmmhm, odgovaram ja.
-Možda nemam mnogo gotovine u džepu, ali imam puno ideja u glavi- kaže meni čovjek koji bi mi, ako sve prođe u redu, trebao isplaćivati mjesečnu plaću,
-Pa, da, to je ono što je najvažnije- odgovara moj automatski pilot, jer moj mozak nije u stanju proizvesti smislenu rečenicu, samo ponavlja:
-wtf,-wtf,-wtf???
-nego, dajte da se mi nađemo na kavi, šta kažete? - pita freak mene
-aaa, pa da, može- glupači naravno ne pada ništa logičnije na pamet, nego da ga pita treba li ponjeti nož ili on preferira svoj vlastiti !!
-evo, možemo za pola sata, u gradskoj kavani. Da ja dođem po vas?
-NE! Ne, hoću reći, pa ne mogu baš sada, jeli, malo sam zauzeta... da se dogovorimo za... pa recimo prekosutra? - Iako bi ja radije idući milenij, ali pogrešno smatram da će mi duži vremenski period omogućiti da smislim i pametniju laž..

Da skratim, on pristaje. Ja činim grešku i povjeravam svoj plan da eskiviram susret svojem najdražem, kojem se iz nekog razloga čini da je čovjek možda malo zbunjen, ali nipošto opasno poremećena ličnost. Pa nakon što me neko vrijeme uvjerava, ja se doista zapitam -ko je ovdje lud- i to tim doslovnim riječima, pa odlučujem dati priliku tom liku, jer na koncu, pa šta ako je malo čudan, neću živjeti sa njim!

Iako, kao što ću poslije shvatiti, instinkti ipak imaju neku jebenu funkciju u životu suvremenog čovjeka....


..................nastavak će uslijediti.................


Post je objavljen 16.10.2006. u 10:55 sati.