Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bllankk

Marketing

Život vam daje platno, vi trebate slikati.

«Mogu izabrati između toga da budem žrtva u svijetu ili pustolovka koja traga za svojim blagom.
Stvar je samo u tome kako ću gledati na svoj život.»
Maria, «11 minuta»

Život je vizija, samo je trebate ostvariti. I bit će najbolje ostvarena ako je izvršite upravo na svoj način i nikakav drugačiji.
Ali, uvijek nas nešto koči, jeste li primijetili?
Uvijek se tu nađu neke kočnice koje nas povuku unatrag i udalje nas od onih veselih dječjih očiju punih nade i želje za srećom.
Jer svi smo mi, na kraju krajeva, u dubininama duša, jedan veliki vrtić. Odrasli ljudi s djetetom u sebi.
Neki su dopustili da to dijete prevlada, a neki su ga zatočili u sebi i zaboravili da uopće postoji tamo negdje u dubini srca.

Postoje ljudi koji su uvijek spremni na prigovaranja, žalost, ljutnju i što je najžalosnije od svega, uvijek se vide kao žrtve koje nikada neće pronaći sreću.
Ti ljudi nikada nemaju smješak na licu. A osjetit ćete ih na kilometre, jer imaju auru negativne energije koju šire kao zaraznu bolest, i u njihovoj blizini čovjek jednostavno zaboravi da postoje tako male vesele sitnice koje nas mogu neizmjerno usrećiti, poput malog bezazlenog smješka.
Na kraju krajeva, svi smo mi upisani u školski program pod nazivom «Život na planeti Zemlji» i svaka osoba i događaj su naši učitelji.
No doživljavaju li ovakve osobe svoj život kao niz lekcija u kojima su oni učenici?
Rekla bih da se oni prije doživljavaju kao veliki mučenici prema kojima je život nepravedan, koji ih gazi, a svima drugima je bolje nego njima.
Odnosno, svi ostali imaju bolje ocjene u imeniku...A učitelji su najnepravedniji prema njima.
Takvi pojedinci nikad nisu spremni prihvatiti činjenicu da se lekcija ponavlja sve dok je dobro ne naučimo. I pojavljivat će se u raznim oblicima sve dok je potpuno ne svladamo.
Ali pojedinci radije stanu, puste koju suzu niz lice i odustanu od svega. Oni nikad nisu upoznali Upornost, jer to za njih ne postoji.

Ne bih takve ljude mogla nazvati pesimistima. Mislim da je to još gori oblik. To su ljudi koji jednostavno nemaju snage uhvatiti se ukoštac sa životom.

I oni uvijek odaberu onaj put da se prikazuju žrtvama u svijetu.

A oni koji ipak žele postići neki viši cilj u životu, znaju da je ovo sve samo jedna velika pustolovina, a da su oni tragači za svojim blagom.

Zato dragi moji uzmite najljepše boje do kojih možete doći i krenite crtati svoj put do tog blaga na tom velikom platnu zvanom Život.
I vjerujem da će nacrtani prizor biti ljepši od bilo kojeg Picassovog remek-djela!

;)*

Image Hosted by ImageShack.us

Post je objavljen 15.10.2006. u 12:49 sati.