Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/jakovripic

Marketing

5. NA IZVORIMA MOLITVE



Molitva se ne svodi samo na spontani izljev unutarnjeg poziva u čovjeku. Da bi molio, čovjek mora htjeti staviti se u prisutnost Božju.
Isto tako nije dovoljno ni samo znati što o molitvi objavljuje Sveto Pismo: valja također učiti se moliti. Duh Sveti uči djecu Božju moliti u « Crkvi koja vjeruje i moli « ( Dei Verbum, 8.).
« Duh Sveti je < VODA ŽIVA > koja, u srcu koje moli, ( Iv. 4,14 ). On nas uči zahvaćati je na samom vrelu: Kristu. U kršćanskom životu ima zdenaca na kojima nas Krist čeka da nas napoji Duhom Svetim. « ( KKC.,2652 ).
Predaja kršćanske molitve jest jedan oblik rasta zajednice u vjeri. A sastoji se u promatranju i proučavanju vjernika, koji u srcu čuvaju događaje i riječi nauma spasenja, te dubokim poniranjem u duhovne stvarnosti vjere koje iskustveno proživljavaju.




A ) - RIJEČ BOŽJA


Zato Crkva na osobit način neprestano i snažno potiče sve kršćane da učestalim čitanjem božanskih Pisama upoznaju Isusa Krista i uključe se u njegovo djelo spasenja. Ali čitanje Svetoga Pisma uvijek treba da prati molitva da bi se uspostavio pravi razgovor između Boga i čovjeka, jer « Njemu se obraćamo kad molimo, Njega slušamo kad čitamo božanske poruke.» (D. V., 25 ).
U molitvu čovjek ulazi isto onako kao što se ulazi u liturgiju: na uska vrata vjere. Po znakovima Božje prisutnosti, u molitvi tražimo i želimo Gospodinovo lice, hoćemo čuti i vršiti njegovu Riječ i živjeti u njegovoj ljubavi. « Poslanje Krista i Duha Svetoga koje, u sakramentalnom bogoslužju Crkve, naviješta, uprisutnjuje i priopćuje otajstvo spasenja, nastavlja se u srcu koje moli. Oci duhovnoga života uspoređuju ponekad srce s oltarom.
Molitva pounutarnjuje i usvaja liturgiju za vrijeme i poslije njezina slavlja. I onda kad je življena < u skrovitosti > (Mt., 6,6 ), molitva je uvijek molitva Crkve, ona je zajedništvo s Presvetim Trojstvom.» ( KKC., 2655 ).
Duh Sveti koji nas uči slaviti liturgiju iščekujući Kristov dolazak, uči nas isto tako da se molimo u nadi. A s druge strane molitva Crkve i naša osobna molitva podržavaju u nama tu nadu u Boga. Osobito psalmi nas uče da svu našu nadu stavimo u Boga: « Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.» ( Ps. 40,2).
I tu nadu u nama podržava Duh Sveti kojega smo primili po svetom krštenju. « A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.» ( Rim. 15,13 ). Zato apostol Pavao može svjedočiti : « Nada pak ne razočarava. Jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan.» ( Rim., 5,5 ).



B ) - LITURGIJA CRKVE


Molitva, oblikovana liturgijskim životom, crpi svu svoju moć iz ljubavi kojom smo ljubljeni u Kristu i koja nam daje snagu da na ljubav Božju odgovorimo ljubeći kako nas je On ljubio. Ljubav je pravi izvor molitve. Tko iz ljubavi crpi snagu, doseže vrhunac molitve. To nam na zadivljući način svjedoči sveti Ivan-Marija Vianney u svojoj molitvi Bogu: « Ljubim te, moj Bože, i jedina mi je želja ljubiti Tebe do posljednjeg daha života. Ljubim te, o moj beskrajno dragi Bože, i više volim umrijeti ljubeći tebe, nego živjeti a da te ne ljubim. Ljubim te, Gospodine, i jedina milost kojom te molim, jest da te vječno ljubim. ( … ) Moj Bože, ako moj jezik ne može svakog trena reći da te ljubim, hoću da ti to moje srce ponovi kolikogod puta udahnem.»





C ) - BOGOSLOVNE KREPOSTI


Riječ Božja, Liturgija Crkve, kreposti vjere, ufanja i ljubavi jesu vrela molitve. U određenim trenucima učimo moliti slušajući Riječ Gospodnju i sudjelujući u njegovu vazmenom otajstvu. Ali u svako vrijeme, u zgodama i nezgodama svakoga dana, daje nam se Božji Duh da nam nadahne molitvu. Moliti unutar događanja svakog dana i svakog časa, jedna je od tajni Kraljevstva koje je Bog objavio « malenima «, slugama Kristovim, siromasima nebeskih blaženstava. Dostojno je i pravedno moliti da dolazak Kraljevstva pravde i mira utječe na tijek povijesti pojedinaca i cijelog čovječanstva, ali je također važno molitvom « umijesiti « svakidašnje male stvari našega života. Tako svi oblici molitve mogu biti kvasac s kojim Gospodin uspoređuje svoje Kraljevstvo među ljudima na zemlji.
Isusov nauk o molitvi Ocu našemu na istoj je crti kao i nauk o providnosti. « Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja. Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno. …..
Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih ? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete ? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju! A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako Bog tako odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?! Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati ! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakome je danu dosta njegove muke. « ( Mt., 6,7-8.26-34 ).
Vrijeme je u Očevim rukama; susrećemo ga u sadašnjem času, ne jučer ni sutra, već danas: « O da danas glas mu poslušate: ' ne budite srca tvrda' « ( Ps.95,7-8 ). Zato naša molitva treba biti izraz našega potpunoga predanja u ruke Božje providnosti.


( Nastavlja se …. )




Fra Jakov Ripić, O.F.M
A. Mihanovića, 6
HR – 43.000 BJELOVAR




Post je objavljen 26.10.2010. u 13:30 sati.