Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/jakovripic

Marketing

4. MOLITVA U VRIJEME CRKVE



U Djelima apostolskim čitamo da u prvoj jeruzalemskoj zajednici kršćana, vjernici « bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama « ( Dj.2,42 ). Ta molitva prve Crkve, utemeljena na apostolskoj vjeri i ovjerovljena ljubavlju, hrani se Euharistijom.
I na dan Pedesetnice obećani Duh izliven je nad učenike dok su svi « bili zajedno na istom mjestu « ( Dj. 2,1 ) iščekujući ga « jednodušno postojani u molitvi « ( Dj. 1,14 ). Duh Sveti koji poučava Crkvu i koji je podsjeća na sve što je Isus činio i rekao, formira je i u molitvenom životu. Duh Sveti koji tako Crkvu u molitvi podsjeća na Isusa Krista, vodi je k cjelovitoj Istini i stvara nove obrasce molitve koji će izraziti nedokučivo otajstvo Krista na djelu , u životu , u sakramentima i u poslanju njegove Crkve. Ti će se molitveni obrasci prve kršćanske zajednice potom razviti u velike liturgijske i duhovne tradicije.
Molitveni oblici izraženi u apostolskim i kanonskim spisima ostat će pravilom kršćanske molitve za cijelu Crkvu.
Molitve su prije svega one koje vjernici slušaju i čitaju u Svetom Pismu (osobito psalme ); oni ih posuvremenjuju, počevši od njihova ispunjenja u Kristu do potpunog ostvarenja u životu Crkve.
Tako imamo molitvu pohvale, klanjanje i blagoslov, molitvu prošnje, zagovornu molitvu i zahvalnu molitvu.


A ) - MOLITVA POHVALE

« Pohvala je oblik molitve koja najneposrednije Boga priznaje Bogom. Ona ga slavi radi njega samoga, i povrh svega što čini, slavi ga jer ON JEST. To je sudjelovanje u blaženstvu čistih srdaca koja Boga ljube u vjeri prije nego što ga vide u Slavi. Po njem se Duh sjedinjuje s našim duhom da svjedoči da smo djeca Božja, svjedoči za Sina jedinorođenoga u kojem smo posinjeni i po kojem slavimo Oca. Pohvala upotpunjuje druge molitvene
oblike i prenosi ih onome koji im je izvor i cilj: < Bog, Otac od kojega je sve, a mi za njega > (1 Kor.8,6) « (KKC 2639).
Sveti Luka često spominje u Evanđelju divljenje i pohvale pred čudesima koja je Krist činio. On to ističe i u Djelima apostolskim glede djela Duha Svetoga u životu prve kršćanske zajednice. Kao i nadahnuti pisci Novoga Zavjeta, prve kršćanske zajednice ponovo čitaju knjigu Psalama slaveći u njima Kristovo otajstvo. U novosti Duha Svetoga one skladaju himne i duhovne pjesme nadahnjujući se nečuvenim događajem što ga je Bog ostvario u svome Sinu ISUSU KRISTU: njegovim Utjelovljenjem, njegovom smrću na Križu kojom je pobijedio smrt, Uskrsnućem i Uzašašćem sebi zdesna.
I knjiga Otkrivenja kao Objava « događaja koji će se dogoditi ubrzo « zasniva se na himnama nebeskoga bogoslužja, ali također i na zagovoru «svjedoka» (mučenika) Kristovih. Proroci i sveci, svi koji bijahu ubijeni na zemlji zbog svjedočenja za Isusa, i silno mnoštvo onih, koji su došli iz velike nevolje i pred nama pošli u Kraljevstvo Božje, pjevaju hvale u slavu Onoga koji sjedi na prijestolju i Jaganjca. U zajedništvu s njima i zemaljska Crkva u vjeri i kušnji pjeva te svečane pjesme hvale i slave Bogu. Vjera se, u prošnji i u zagovoru, nada protiv svake nade i zahvaljuje « Ocu svjetlosti «, od kojeg dolazi « svaki savršeni dar « ( Jak. 1, 17 ). Tako je vjera čista pohvala Bogu.




B ) - KLANJANJE I BLAGOSOV

« Klanjanje je temeljni čovjekov stav, kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje. Ono uznosi veličinu Gospodina koji nas je stvorio i svemoć Spasitelja koji nas oslobađa od zla. Klanjanje je stav duha koji pred « Kraljem slave « ( Ps. 24, 9. 10 ) pada ničice, i smjerna šutnja pred Božjim licem koji je . Klanjanje Bogu triput svetom i nadasve ljubljenom, ispunja nas poniznošću , ulijevajući sigurnost našim prošnjama «. ( KKC.,2628. ).
Mi se klanjamo Ocu u Duhu Svetome po Kristu Isusu i blagoslivljamo ga zato što nas je On izabrao u svome ljubljenome Sinu. I zazivamo milost Duha Svetoga, koji po Kristu silazi od Oca koji nas blagoslivlja svakim blagoslovom na nebesima.
« Blagoslov izražava temeljni pokret kršćanske molitve: ona je susret Boga i čovjeka; u njoj se Božji Dar i čovjekovo prihvaćanje međusobno privlače i sjedinjuju. Blagoslovna molitva jest čovjekov odgovor na Božje darove: budući da Bog blagoslivlja, srce čovjekovo može uzvratiti blagoslivljajući onoga koji je izvor svakoga blagoslova.» ( KKC., 2626 ).



C ) - PROSITBENA MOLITVA


Ali oblik molitve koji je najviše uobičajen kod ljudi, jer je i najspontaniji, jest prošnja. Mi upravo prositbenom molitvom izražavamo svijest o našem odnosu s Bogom. Mi dobro znamo da kao stvorovi nismo svoje počelo, niti smo gospodari životnih nevolja, a nismo ni svoj posljednji cilj. Mi kršćani znamo da se kao grešnici udaljujemo od Oca. I zato sama prošnja i traženja njegove pomoći već je povratka k Ocu. Premda smo još uvijek u iščekivanju našega potpunoga otkupljenja i spasenja te se moramo svakodnevno obraćati Bogu, sada u uskrslom Kristu, prošnja Crkve prožeta je nadom u vječni život. Tu kršćansku prošnju sveti Pavao apostol naziva uzdisanjem stvorenja « u porođajnim bolima « ( Rim. 8,22 ) i našim uzdisanjem u iščekivanju « otkupjenja svoga tijela jer smo u nadi spašeni « ( Rim. 8, 23- 24 ). I napokon to su « neizrecivi uzdasi « samoga Duha Svetoga koji « potpomaže našu nemoć jer ne znamo što da molimo kako valja « ( Rim. 8, 26 ) .
« Molba za oproštenje prvi je pokret prositbene molitve. Ona prethodi ispravnoj i čistoj molitvi. Poniznost puna povjerenja stavlja nas u svjetlo zajedništva s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom, i jednih s drugima: i tada « što god ištemo, primamo od njega « ( 1 Iv. 3,22 ).
Molba za oproštenje čin je koji prethodi euharistijskom slavlju, a tako i osobnoj molitvi «. ( KKC., 2631 ).
Zato se kršćanska molba, u skladu s Kristovim učenjem, u prvom redu usredotočuje u želji i u traženju Kraljevstva Božjega koje dolazi. Potom ono što je potrebno da se to Kraljevstvo prihvati i da se surađuje s Bogom u njegovu dolasku i ostvarenju.
Ta naša suradnja s poslanjem Isusa Krista i Duha Svetoga, a to je sada poslanje Crkve, predmet je molitve apostolske zajednice. Po molitvi svaki krštenik radi na dolasku Kraljevstva Božjega na svijet. Zato poput molitve apostola Pavla, božanska skrb za sve Crkve mora prodahnjivati svaku kršćansku molitvu.
« Kad se tako dijeli spasiteljska ljubav Božja, razumije se da svaka potreba može postati predmetom prošnje. Krist koji je sve preuzeo da bi sve otkupio, proslavljen je molbama koje upravljamo Ocu u njegovo Ime. Iz te sigurnosti Jakov i Pavao potiču na molitvu u svakoj prilici. « ( KKC., 2633 )

D ) - ZAGOVORNA MOLITVA
Prema tome zagovarati nekoga pred Bogom, iskati nešto u prilog drugoga, vlastito je srcu koje je u suglasju s Božjim milosrđem.
U vremenu Crkve, kršćansko zagovaranje sudjeluje u Kristovu: to je izražaj općinstva svetih. Stoga onaj koji moli posredujući pred Bogom za druge ljude ne traži samo « svoje nego i ono što se tiče drugih.» ( Fil., 2,4 ). Pravi kršćanin ide tako daleko da moli i za one koji mu čine zlo, odnosno za svoje neprijatelje.
« Zagovorna molitva prositbena je molba koja nas izbliza usklađuje s Kristovom molitvom. On je jedini zagovornik kod Oca za sve ljude, osobito za grešnike. On « može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ, da za njih zagovara « (Heb.7,25 ).
Sam Duh Sveti « zagovara za nas « i njegovo je zagovaranje za svete « u skladu s Božjim naumima ( Rim. 8,26- 27 ) « (KKC., 2634).
Prve su kršćanske zajednice postojano živjele taj način sudjelovanja u Kristovu zagovoru. One su sudjelovale s Apostolima u služenju Evanđelja i u širenju Kraljevstva Božjega među ljudima. Zato kršćansko zagovaranje ne poznaje granica. Ono je molitva « za sve ljude (…) za sve koji su na vlasti « ( 1 Tim. 2, 1 ), za progonitelje, i za spasenje onih koji odbacuju Evanđelje.



E ) - ZAHVALNA MOLITVA


Stoga kao u prositbenoj molitvi, svaki događaj i svaka potreba može biti razlogom zahvaljivanja Bogu. « U svemu zahvaljujte. Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.» ( 1 Sol. 5,18 ). « U molitvi ustrajte, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem,» ( Kol. 4,2).
« Zahvaljivanje daje biljeg molitvi Crkve, koja slaveći Euharistiju, očituje i postaje sve više to što jest. U stvarnosti, djelom spasenja, Krist oslobađa stvorenje od grijeha i smrti da bi ga ponovo posvetio i vratio Ocu, Njemu na slavu. Zahvaljivanje udova Tijela sudjeluje u zahvaljivanju Glave.» ( KKC., 2637 ).
Svaka naša molitva treba da bude hvala, čašćenje i slavljenje Boga Oca po Isusu Kristu u Duhu Svetom.

( Nastavlja s … )

Fra Jako Ripić, O.F.M.
Samostan Sv. Antuna Padovanskoga
A. Mihanovića, 6
HR – 43000 - BJELOVAR
HRVATSKA



Post je objavljen 26.10.2010. u 13:40 sati.