Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bluf

Marketing

IZGUBLJENA PRIČA

Photo by: Mišić
- Cetina



Sinoć sam imala fenomenalnu priču u glavi. Barem mi se činila takvom. Bila je samo u okvirima, trebalo bi je razraditi.
Ali to je bilo sinoć, oko ponoći, kada sam, začudo, već bila u krevetu i tonula ka dubokoj REM fazi.
Još sam kroz ta poluopijena razmišljanja nagovarala svoje umorne mišiće da se pokrenu i dohvate olovku i papir da zapišem barem imena ili jedan dio situacije koju sam imala.
No, umrtvljenost je preuzela potpunu kontrolu.
Tješila sam se time da je priča predobra da bih je zaboravila. Smireno sam utonula u carstvo snova i tamo lepršala po tko zna kojim nadnaravnim prostorima i sa tko zna kojim situacijama iz moje podsvijesti.
U jutro – bam- tabula rasa – nix – nula!!!!
JEDNO VEEEELIKO NIŠTA!!!!!
Priča??? Ma koja priča???
Mozgam, vrtim sve u krug, misli rade kao vekerica, čak se vračam i u isti položaj u kojem sam zaspala.
Ili jednostavno priča nije bila dovoljno dobra da bih je zapamtila!?!
I opet se onda ljutim sama na sebe što uvijek učinim istu grešku – ne zapišem! Grrrrhh!!!
Najbolje stvari mi padaju na pamet pred spavanje ili u snu. Zbog toga sam neko vrijeme držala olovku i papir pripremljene pokraj kreveta, da ne bih slučajno nešto propustila. Tako sam neke stvari i zapisala. Nekoliko izjava ili samo natuknice koje bi bile dobre za postati nešto više od natuknice, no u jutro su mi bile tako bez veze da sam ih odmah izbrisala iz svih foldera moje sanjarice. Ali su zato dvije pjesme ugledale svjetlo dana. Jedna na hrvatskom i druga na engleskom jeziku. U to sam se vrijeme intenzivno koristila tim jezikom pa sam počela razmišljati, a očito i sanjati na engleskom. (Budem ih stavila uskoro na blog. Možda kao „sanjane pjesme“?!?)
Uglavnom to je bilo produktivno i sama sebi sam dokazala da je tako bolje i da mi neće kruna s glave pasti ili san pobjeći ako zapišem ideju na papir.
No, očito opet neko vrijeme moram ponavljati zaboravljeno gradivo da bih naučila lekciju.
Jer...pametan piše ,a... ma ne želim napisati nastavak, svi ponekad zaboravljamo!!!


A možda priča odluči izroniti jednom...kad olovka bude u blizini....ili da si kupim diktafon??


KONEC


Post je objavljen 11.10.2006. u 14:47 sati.