Ovaj post napisan je davno, i vjerojatno bi mu trebalo dosta ispravaka, ali nemam bas volje za to, pa, evo vam, ovakav kakav je...
Viđamo ih po ulicama, svakodnevno, ispred nekog dućana ili pekare, traže novac, samo kunu, samo malo... Mršavi, izgladnjeli, otrcanog izgleda, u izlizanoj odjeci, odbačeni od društva koje ih je i stvorilo...Na osamljenim mjestima, u mračnim ulicama gradova, sastaju se... Sve što ostaje od tih sastanaka su odbačene igle... Neki samo hodaju ulicama grada u kasnim noćnim satima, teturajući uz bocu piva u ruci, bazde po alkoholu, ofucani, izgubljeni u ovom svijetu, ne znajući ni sami odakle su došli, ni kamo da krenu... I sve što nam ostaje je razasuto staklo, gomile odbačenih boca po mračnim kutovima.... A postoje i oni koji imaju svoje domove, nisu odbačeni od društva... Ali ruke i zubi su im požutjeli, pluća uništena... Pale jednu cigaretu za drugom, ne mareći više za ništa, bespotrebno trošeći novac na kutije duhana... Nikotin im je u krvi, duboko u njima, neki su pokušavali prestati, ali jednostavno ne mogu, ovisnost je prejaka... A ima i ljudi koji prokockaju sve što posjeduju, uzbuđenje, nada, to je ono što ih tjera da troše cijeli imetak... Ne prestaju, idu do kraja, sve dok ne ostanu bez ičega...
Zašto? Zašto ljudi to rade? Što to ima u nama da nas natjera na svjesno uništavanje vlastitog zdravlja? Oni znaju da alkohol uništava jetru, a ipak ga piju u ogromnim količinama, znaju da cigarete izazivaju rak pluća, a puše kutije i kutije dnevno, znaju da će ih droga prije ili kasnije usmrtiti, ali jednostavno ne mare, uništeni mozak im to odbacuje, ne razmišljaju o posljedicama... Pitam se kako možemo biti takvi mazohisti? Znam da te ovisnost tjera da nastaviš, ali važnije je pitanje kako je sve to počelo... I zašto nemaju snage prestati... Vratimo se malo u dane kada su ti ljudi još bili mladi, gotovo djeca... U dane kada su prvi put probali... Ispričat ću vam svoje viđenje, svoju priču... Prvi put sam se zatekao u alkoholiziranom stanju prije 3-4 mjeseca... Bilo je to na školskom izletu... Nevjerojatno je kako sam uvijek to želio doživiti, ne znam ni sam zašto, da se dokažem drugima(ili možda sebi)... Naravno, prodavačica nije ni okom trepnula kad smo kupovali alkohol. Još je rekla da "pazimo da nas razrednica ne vidi" jer smo nešto govorili o tome... Toliko o poštivanju zakona... Nije sad važna sama priča, išli smo poslije u neki disco, pa opet u sobu, ali kod nekih ženkih, ostali budni do 6... Na početku mi je bilo drago, jer bilo je lijepo napokon biti dio društva, onog elitnog, popularnog društva, barem na kratko. To je bila zabava, ali isprazna... Vrlo brzo shvatio sam da je to ustvari glupo. Samo sam se mogao praviti važan zbog toga nekoliko dana... Shvatio sam se mogao zabaviti i bez opijanja. I još nešto sam zaključio... Da je alkohol, u takvim slučajevima dobrim dijelom placebo... «Pijan sam, ne znam za sebe..» To je opravdanje za sve postupke, slobodan si, raspojasan, radiš što te volja, jer, Bože moj, pa «pijan si», nitko ti neće zamjeriti tvoje postupke ili riječi... Idući dan osjećao sam mučninu cijelo vrijeme, bio sam umoran, neispavan... Samo ću još reći da od tada nisam popio ni kapi alkohola. Doslovno. Ne kažem da ga više nikad neću uopće piti, ali za sada je tako....
Znate li u čemu je problem, zašto se mladi ljudi skupljaju i piju do besvijesti? Nekoliko ljudi mi je reklo: "Ne možeš se zabaviti bez alkohola!"... A ja znam da je to glupost... Nije potrebno uništavati svoje tijelo zbog puke zabave... Sada neki misle da to nije ovisnost, što je djelomično točno, ali može se pretvoriti u ovisnost, ako već nije! A što se tiče npr. pušenja, uzroci su razni... Mogao bih nabrajati moguće razloge, ali tu nemam nikakvog osobnog iskustva...
Zašto ljudi srljaju u ovisnost? Ne znam, možda je to još jedna od ludosti čovječanstva...
Tko zna, svatko ima svoje razloge...Nedostatak vlastite volje(ne mogu se oduprijeti takvom društvu), razni problemi... U zadnje vrijeme pročitao sam neke knjige o drogi.. Najviše me se dojmio "Dnevnik jedne narkomanke". Anonimna autorica. Jedna istinita priča, pravi dnevnik. Nažalost, kraj je tragičan... Ta knjiga mi je puno pomogla da shvatim taj svijet droge... Jednom je probala, i bilo joj je divno, doživljaj boja, sve je izgledalo drugačije... I tako je nastavila, pokušavala bi prestati, ali opet se vraćala, i opet, i opet, uspinjala bi se iz najdubljih ponora ljudske bijede...I opet upadala u njih...
Razmišljam kakvi ljudi to proizvode, u kakvom mi svijetu živimo... Neki ljudi zarađuju na patnjama drugih? Na ljudskom zdravlju, životima... Kada nam je novac postao važniji od ljudskih života, od časti, morala? Što se dogodilo s ljudima koji bacaju ljude u najgoru bijedu, pa i smrt samo zato da bi zgrtali sve više?! Kako se takve osobe uopće mogu nazivati ljudima?! U ovom "vrlom, novom" svijetu, prosječan čovjek više nije važan. Samo je bitno imati što više...Zgrtati do besvijesti, ne pazeći pritom na drugog čovjeka, ne mareći za ljudsko dostojanstvo, moral, etičnost, bez ikakvih skrupula... Idući put kad poželite popušiti cigaretu, ili opiti se(što se tiče droge, nadam se da takvih nema), razmislite malo o posljedicama vašeg čina i nemojte to učiniti! Dovoljno je napraviti samo jedan korak, odlučite u sebi da ćete prestati, poželite to iskreno, smognite snage, odagnajte tu potrebu, tu ovisnost daleko, negdje gdje vam više neće moći naškoditi... Učinite nešto i sačuvajte svoje zdravlje, jer u vašim rukama je moć izbora... Što ćete izabrati? Zdravlje ili ovisnost?
Post je objavljen 10.10.2006. u 12:24 sati.