Pregled posta

Uživam život :)

Uh, koliko dugo mi je trebalo da to shvatim. I prihvatim. Predugo, definitivno predugo!

Sretna Uzela sam što sam htjela Ništa više ja ne tražim Ta je priča gotova Uzeo si što si htio Sada ništa ti ne traži Kao vrijeme prolaziš Sretna bez tebe Sretna uz samu sebe Baš takva ja sam Promijeni me Uzela sam što sam htjela Ništa više ja ne tražim Ta je priča gotova Uzeli smo što smo htjeli Previše nas toga dijeli Ne treba nam utjeha Sretna bez tebe Sretna uz samu sebe Baš takva ja sam Promijeni me : : Merita's: :

Ok, s prihvaćanjem je išlo lakše jer sam to negdje duboko u podsvijesti ionako znala. No, shvaćanje je išlo daleko teže. I znam da će sad neke od vas ova izjava iznenaditi, nabaciti milijun upitnika iznad glave gdje je najveći od njih onaj kojim se pitate što ja to radim, gdje živim, tko sam, što sam... I ni na jedno od tih pitanja ovdje nećete naći odgovor :)) Dobro, dobro, šalim se malo... neki će naći odgovor na poneko pitanje. Ono na koje ih odgovor zanima...

I da, zaista, istinski ponizno priznajem da UŽIVAM ŽIVOT. Jer svaka druga tvrdnja bila bi čisto bogohuljenje. Možda tog užitka nisam baš svaki trenutak svjesna, a možda čak ponekad ne želim to ni priznati, ali istina je. Nakačila sam se opako na život. Kao drogeraš na drogu. I fiksam se njime svakog dana, svakog trena, svakim udisajem. Udišem život svakom porom svoga tijela, lebdim od užitka i veselim se svakom novom "šutu".

I sretna sam. Zaista sam sretna. Unatoč svim životnim nedaćama, dnevnim i onim malo manje dnevnim problemima, unatoč trenutnim poteškoćama koje prolazim. A prolazim... I prolazim ih s velikim osmjehom, smirena, s vjerom u sebe. I pitam se ponekad odakle odjednom ta smirenost, ta sreća i osmjeh na licu kada bih trebala eksplodirati od bijesa, frustriranosti i nemoći. I to se pitam, sa osmjehom na licu i smirenošću u srcu. Blentavo, zar ne? :)

Sretna sam. Zaista jesam. I gledajući sebe takvu, svaki mi pogled daje još više razloga za zadovoljstvo i još više razloga za uživanje u životu. Jer sve će proći, i dobro i loše. Izmjenjivat će se kao plima i oseka, kao dan i noć, kao godišnja doba. Ali ovaj osjećaj, koji nosim duboko u sebi i koji se konačno uspio probiti na površinu, neće proći. Možda će se samo malo sakriti, ali više nikad neće zauvijek nestati. Jer sada znam čarobnu formulu. Formulu kako ga ponovno prizvati. I zadržati.

A formula je... uživati život! Svakog dana, svakog trena, u svakoj okolnosti. Jer sve će proći, i dobro i loše. A osjećaj istinske sreće radi vlastitog života, neće.

Stoga, UŽIVAM ŽIVOT. I smijem se ... :))))

A vi? :)


Post je objavljen 09.10.2006. u 21:20 sati.