Marketing
prijatelji.........
Jučer je frendu bio rođendan i obično se najuža ekipa nađe kod njega. No, ovaj put je on bio na putu, a i mi smo bili rastrgani na svojim stranama. Ali sam se sjetila koliko se poznamo...34 godine 
.....to zvči tako puno....dan prije smo bilo kod frenda iz iste ekipe....to su dečki s kojima sam išla u osnovnu školu, a kasnije smo išli i 2 god. u srednju (mi smo bili prva Šuvarova generacija)....imala sam ja ženskih frendica, ali nisam im baš puno vjerovala, uvijek sam imala borbu s njima (sada vidim u čemu je bio problem-ljubomora)....no, nas par smo stvarno odrasli zajedno, zajedno smo prošli prve ljubavi, prva cigareta, puno priča i sjedenja na klupi gdje smo rješavali probleme koji su tada izgledali ogromni. Pred očima mi slika nas u npr. 5. razredu. 
Baš smo bili "dobri".....pod satom sam s njima ispunjavala sportsku prognozu, prepisivali smo na kontrolnima, katkad bi se potukli, oni bi mene vukli za kosu, a ja njiima gazila po nogama
...ali, voljeli smo se kao braća...negdje oko 3. srednje smo se malo razdvojili, ali ne zadugo....ubrzo smo počeli zajedno izlaziti van, ja sam tada već upoznala svog sadašnjeg muža, a moju najbolju prijateljcu koju sam upoznala na faksu, spojila sam s jednim od njih i eto i oni imaju sretan brak i 3 djece....biliski smo si više nego familija jer familiji sigurno ne govorite što vas muči, ali prijateljima 
.....uvijek me preplavi prekrasan osjećaj kada ih se sjetim.....kada se sjetim naših subotnjih izlazaka, novih godina, izleta, ljetovanja, maturalaca, vjenčanja, rođenja djece, npr. frend završi u bolnici pa moj muž ide po njegovu ženu, a kada je dobila trudove, ona i muž su došli na kavu prije bolnice da joj brže prođe vrijeme.....Jedan frend se razveo, ali valjda je tako bolje...jest da imaju također troje djece, ali ona kaže da ne može više s njime, pa neka.....on je to jako teško podnio jer je dobar čovjek i stvarno se jako trudio, ali očito za nju nedovoljno, no, sada je ponovno našao djevojku koja ga usrećuje, samo što on sada puše i na hladno...što je sasvim normalno...jedan frend je našao tako divnu ženu koju jako volim i kao da je s nama oduvijek, mada nam je priznala da je imala veću tremu kada je nas upoznavala nego roditelje......kada se nađemo, bez obzira koliko djece oko nas i to djece od 5 god. do tinejđera, mi imamo osjećaj kao da nam je 16......i sva sjećanja su tako svježa, prekrasna, i zahvalna sam Bogu na tome.....kada me ulovi sentiment (kao npr. sada) pogledam si naš foto album i kroz suze se smijem našim, tada, bedastim facama i pogledu koji je bio još uvijek nevin i pun išćekivanja budućnosti.....na novijim slikama se u svakom od nas vidi život koji je svako prošao, ali i mali dio tog našeg zajedničkog djetinjstva.....Sada dijelimo probleme koji idu uz ovaj dio života, ali sve je lakše kada znaš da imaš nekoga s kim ćeš to podijeliti....Kroz život čovjek razvije još neka prijateljstva, neka se rode vezana uz našu djecu, i mogu vam reći da sam i na tome jako Bogu zahvalna....
Gledam svoju kćer i od sveg srca joj žellim da ima dobre prijatelje jer bez njih je jako teško........
Post je objavljen 09.10.2006. u 10:55 sati.