Da li vam ponekad bude zlo od svega što vas okružuje? Slike, ljudi, zvukovi, beskonačni obrasci po kojima se stvari ponavljaju, stvar na radiju koju ste čuli već 1000000 puta puta i čut ćete je još toliko (budite sigurni)? Da li je uopće moguće pobjeći od šablona u životu? Stvarno pobjeći, a nikud ne otići? Ili je i život van uvriježenih šablona, opet šablona? Gdje je izlaz?