I. dio:
De Luks model
Magdalena je već dulje vrijeme zadovoljna svojim životom. Kao nezaposlena majka šestero djece trudila se biti ogorčena. Ali skromna kakva je, samo je uspijevala isijavati radošću i srećom. Muškarca u životu nije imala gotovo koliko ni posla. Od srednje škole. Sa 16 godina honorarno se zaposlila kao tajnica u Kurilovcu, kako bi samostalno pokrila troškove neizlječive želje za grickanjem celera. Trebat će joj punih 6 mjeseci da shvati kako celer može i krasti iz vrta suseda Drage, a još 10 mjeseci kako celer može sijati i doma u lavoru. I tako uštedjeti za cigarete, koje doma nije smjela držati u lavoru. Prvi dan na poslu prošao je iznimno mučno jer se baš bila natukla celera i stvarno joj je bilo zlo dok se uspinjala do trošne kuće, odmah lijevo od Pošte, gdje se trebala javiti Miodragu. Miodrag je bio simpatičan džek koji si nije od trbuha mogao vidjeti pimpeka, ali je imao neobično lijepe desni dok je održavao poslovni osmjeh. I on je to znao. Posjeo ju je za spojeni stol vis-a-vis sebe na agronomski stolac koji je tek nabavio. Stolac je bio agronomski jer je Miodrag bio disleksičan i disgrafičan. Zato je zaposlio Magdalenu. To što je bila ružna nije ga pretjerano smetao jer joj je u lice rijetko i gledao. Magdalena je osjetila ugodu, kao nikad prije, dok je sjedala na stolac koji je savršeno prianjao uz njezina pogrbljena leđa. Gledala je ravno u Miodraga i mislila: "Bože, kako taj čovjek ima neobično lijepe desni!" Da, Miodrag se poslovno smješkao dok joj je predstavljao svoje pogrebno poduzeće.
Već drugi dan odveo ju je na poslovni izlet na groblje i pokazao svoje radove. Napravili su piknik na parceli C-III-32 jer odavno obitelj Zamartin nije stanovala ovdje, otkako su tražili premještaj u rodni Grabinjak. Tog će se dana Magdalena sjećati do kraja života jer je prvi puta, tamo, na tom hladnom mramoru sa zlatnim slovima, osjetila ruku jednog muškarca na svojim grudima. Ono što je ostalo duboko potisnuto je činjenica da se pomokrila u gaćice, jer nije htjela biti bezobrazna drugi dan na poslu, a jako joj se pripišalo. Sljedećih par tjedana gledala je Miodraga kako kleše ploče i teše sanduke, jer kao tajnica nije imala previše posla. U pauzama su se grubo uzimali u radnji između sanduka, a ponekad i u sanducima. Magdalena se voljela sjećati svog defloriranja: Miodrag je baš završavao posao na jednom sanduku kada je s limunadom ušla u radionicu. Kratko je s njom je vježbao prodaju i u sklopu prezentacije ponudio joj da isproba proizvod. Ušla je u veliku, luksuznu kutiju, obloženu grimiznim baršunom i prvo primijetila koliko još ima mjesta u njoj. Na to je on ušao za njom, legao na nju i rekao da je to De Luks model, predviđen za parove i nasmijao se. Magdalena nije mogla odoljeti njegovim neobično lijepim desnima i prepustila se strasno svome poslodavcu. Dok je grizla donju usnu, više zbog njegove težine nego od užitka, mislila je o celeru. Mislila je o cvjetnim livadama, dalekim zemljama, raznolikom povrću s gomoljem. Mislila je o baki Anđeli, pokoj joj duši, koju su otpratili baš u grimiznom baršunu…
Nakon pet mjeseci Magdalena se odlučila preseliti Miodragu iz dva razloga: bila mu je potrebna pomoć radi proširenja posla, a i ostala je trudna. Prvih mjesec dana zajedničkog života bio je bajka. Kako su ljudi sve češće umirali posao je cvjetao. Cvjetala je i njihova ljubav. Okrunili su mjesec dana zajedničkog života skromnim vjenčanjem u vrtu suseda Drage, koji je bio Miodragov dobar prijatelj i možemo reći poslovni partner s obzirom da je fra Drago bio lokalni svećenik. Tu je otkrila, dok je bacala buket vrtnim patuljcima, da uz ogradu raste celer koji je bio lako dohvatljiv ako se trula daska ograde pomakne malo u lijevo. Svake se noći Magdalena iskradala iz bračne postelje, gonjena neizrecivom željom za celerom, i odmicala trulu dasku. Sjedila bi tako naslonjena na plot hrskajući mladi celer, dok su se u noćnoj tišini čuli samo pokoji huk sove, hrkanje fra Drage i zvuk njenog grickanja. U trudničkim danima stekla je zavidnu dnevnu rutinu: ujutro bi pomagala Miodragu oko uresa i tekstova na pločama te pri tapeciranju sanduka, popodne obavljala tajničke poslove, predvečer odlazila u večernju školu, a noću bi hrskala celer. Bila je sretna. I sve deblja. Toliko se udebljala da je jedan dan u radnji, dok je odmarala na mramornoj ploči, propala i oštetila ploču za novu obiteljsku grobnicu poštara Joška, čiji su roditelji nedavno tragično preminuli ugušivši se čisteći septičku jamu.
Bleki
Post je objavljen 07.10.2006. u 23:43 sati.