Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/horrormovies

Marketing

Suspiria (1977)



Svatko ima svoje osobne favorite među horror filmovima a Suspiria spada u moj najuži izbor, ako ne i na sami vrh. Snimljen 1977, ovaj film Daria Argenta je prvi iz zamišljene trilogije "Tri Majke", baziran na mitovima o vješticama. Trilogija do dan-danas nije dovršena, iako postoje planovi o tome. Drugi dio nedovršene Argentove trilogije "Tri Majke" (Inferno), realiziran još 1980. godine, nije dočekao svoj nastavak u trećem dijelu: Tenebrae, thriller iz 1982., osim imena, nema nikakve veze sa prva dva dijela, jer se radi o klasičnom talijanskom kriminalističkom filmu sa “zaguljenom” pričom i puno nasilja.

Radnja Suspirie odvija se u Njemačkoj, u Freiburgu. Američka studentica plesa Suzy Bannion (koju glumi Jessica Harper) dolazi u tamošnju školu za balerine kako bi usavršila svoje vještine. Od samog početka u školi i sa nekim njenim stanovnicima i zaposlenicima događaju se čudne stvari: prve žrtve padaju već na samom početku filma, da bi se kasnije sve pretvorilo u noćnu moru i krvavi obračun nepoznatih sila sa onima koji im se suprotstavljaju. Otkriva se da je škola mjesto gdje obitavaju vještice koje su tu okupljene radi osvete, sijanja zla i smrti.





Naziv filma inače dolazi od latinskog imena jedne od vještica.

Što se meni osobno dopada u ovom nadnaravnom i očaravajućem Argentovom vještičjem horroru? Pa, priča sama po sebi je, kao i u drugim talijanskim horrorima, pomalo konfuzna, ali dobro funkcionira. Glumci su dobri ali opet, ništa super-posebno. Atmosfera je...e to je ono što proizlazi iz slike i zvuka, iz Argentove tehničke perfekcije, iz majstorskog manipuliranja kamerama, bojama i svjetlom.





Svakom detalju scene je posvećena velika pažnja, bilo pri prizoru "vještičje kuće" u prvom planu, bilo pri stvaranju ugođaja natprirodnog kod kreiranja prizora "noćne jeze", ili kod opremanja interijera: scena hodnika sa nepoznatim ornamentima koji vodi u "jazbinu" vještica ZAISTA sliči na fragment iz neke moderne krvave vještičje bajke, a ne na neki, istina dobro opremljeni ali ipak samo, tek-toliko-da-se-stvar-odradi, filmski studio.

Suspiria sadrži dosta krvavih trenutaka, od početnog ubojstva jedne od studentica plesa u školi, preko prizora slijepca sa psom na velikom pustom trgu, kasnijih noćnih killer-seansi po pustim hodnicima škole, sve do nekih petnaestak minuta prije kraja.





Završnih petnaest minuta, kad glavni lik filma konačno pronalazi vrata u "vještičju dimenziju", je nešto što se zaista mora vidjeti, najbolje u kinu (blago Amerikancima, oni sve ove filmove prikazuju i danas na velikom ekranu :)). Apsolutno nedodirljiv finiš koji oduzima dah i podiže napetost i neizvjesnost na neku višu razinu, praćen muzičkim score-om Goblina, benda koji je skladao soundtrackove ne samo za Argenta, već i za druge redatelje i filmove. Glavna melodija se često ponavlja u filmu i naprosto se usijeca u pamćenje kao prepoznatljiv Suspiria-zvuk.





Suspiria je pravi užitak za gledanje, i još jednom potvrđuje da i high-class horror može biti zastrašujući, interesantan, ali istovremeno i vizualno-akustično fascinirajući i na neki način, prezentirati drugačiji pristup i biti originalan.

Od obrade ovog filma (hvala Bogu) nema ništa, Dario Argento je odbio sve ponude i zahtjeve, rekavši da je "svaki film produkt vremena u kojem je snimljen te da ne vidi svrhu od snimanja nove Suspirie". Što reći na sve to nego bravo Dario, još ima ljudi koji snimanje filmova ne gledaju samo kao na tvornicu za stvaranje novca već i kao zadovoljstvo i umjetnost i uživaju u tome.

Ringu je strašan, The Exorcist ima dublje značenje i simboliku, The Shining ima dobre glumce i atmosferu koja "isijava" :), Night of the living dead je započeo novo doba zombi apokaliptičnog horrora, a Suspiria je remek-djelo koje majstorski spaja sliku, zvuk i atmosferu u kreiranju vizije svijeta natprirodnog naprosto "uvlačeći" gledatelja i dajući mu filmsko iskustvo koje se nikad ne zaboravlja. :)



9/10


Post je objavljen 07.10.2006. u 23:03 sati.