Sjedim sam u praznoj sobi pokraj kamina.
Plamičci se igraju po zidovima,a ja razmišljam listajući album sa slikama.Vani je hladno i pada kiša.Kapi bubnjaju po krovu.Ne želim zaspati.Želim se prisjetiti šetnji parkom pored starih kestenova,jedne simpatije.Prisjeća li se i ona svega kao i ja?Kiša mi u sjećanju društvo pravi.Što će biti sutra ako me zaokupe mirisi sjećanja?Neću biti ni ljuta niti tužana jer ljubav ima uvijek svoj početak,kraj i sjećanja.Jako sam optimistično stvorenje....Neki kazu čudna biljka....Danas ne idem nigdje dalje od kućnog prilaza....Pa vam pišem ovaj malo čudan post....Nadam se da vam nisam dosadila nakon 4. posta...kiss
Post je objavljen 07.10.2006. u 20:57 sati.