Marketing
najbolji prolaze najgore
- revitalizirani post od 6.10.2006.
U jeku turističke sezone zatekao sam na zadarskom Narodnom trgu Marinu Ercegović kako sjedi za štafelajem u grupi slikara koji su za desetak maraka portretirali turiste. Iznenadio sam se jer je ona već bila jedan od najpoznatijih mladih slikara, imala vlastite izložbe i učestvovala na najrenomiranijim skupnim izložbama, te smatrana jednom od rodonačelnica pokreta "nove slike".
– Ma što se čudiš?! – nasmijala se. – Ovdje u tri mjeseca zaradim toliko da mogu pristojno živjeti cijelu godinu, i još otići dva mjeseca živjeti u Parizu!
Pogledao sam kako rade ostali šnelportretisti. Za razliku od Marine, svi ostali su iskazivali više više nego manje nedvojbeni diletantizam. Izgledalo mi je kao da je morski pas uplivao među male ribe… Ponovo se ona nasmijala:
– Ma kakvi! Ja daleko najmanje zarađujem. Najbolje zarađuje onaj momak ondje…
Odšetao sam do onoga kojega mi je pokazala. Simpatičan mladić, srdačan. komunikativan, natucao je sve jezike i neprekidno klopotao, oko njega je bilo najviše turista koji su zastali i promatrali kako radi, a portreti su mu bili tragični.
– Pa kako? – vratio sam se Marini.
– Jednostavno. Meni treba najmanje pola sata za sliku, a njemu je više nego dovoljno i deset minuta. – A što znaju Nijemci, Austrijanci, Talijani, Česi, Poljaci i Amerikanci tko je Marina Ercegović? Njima je samo do toga da portretiranje traje što kraće i da što manje plate kako bi mogli što više toga okusiti. Dok Marina obradi jednu mušteriju, okretni momak ih je sredio već tri-četiri. Kod Marine treba čekati, a kod njega si odmah na redu… Pa se još neki Marini bune koliko dugo moraju sjediti nepomično, pa se vrpolje… Osim toga, kad se s portretom koji su dobili od nje vrate u hotelsku sobu, ne mogu skinuti pogleda s njega, pa ih evo sutradan sa željama i zamjerkama: da malo smanji uši, docrta novu ogrlicu koju su kupili, ovaj madež nije ovoliki…, te ona gubi dodatno vrijeme na prepravke. A oni koji dobiju žvrljotinu od mladića nemaju što zamjeriti. Ima dva oka? Ima. Ima nos? Ima. Jest da na ništa ne liči, ali koliko su platili toliko i vrijedi. I vidjeli su unaprijed kako radi dok su čekali na red. Pošteno. Sami su si krivi i nemaju se prava išta buniti, a i očito je besmisleno išta tražiti jer se to škrabanje ne može nikako popraviti. Najbolje što se može učiniti s njim jest da baci, što ionako nije nikakva šteta.
Sreća u nesreći bila je da je Marina ipak zarađivala dovoljno da joj se isplatilo raditi. No kasnije sam u životu mnogo puta naišao na istu situaciju na drugim područjima gdje se najboljima nije isplatilo ni započinjati. Dokle god je dovoljno onih bez kriterija kojima je glavno da prođu što jeftinije – turista – svijet će biti zatrpan smećem.
Post je objavljen 21.01.2016. u 10:21 sati.