Pablo Neruda boravkom u Španjolskoj u diplomatskoj službi u Madridu i Barceloni sreće se s Lorcom, Albertijem i drugima. Sprijateljuje se s kolegama pjesnicima i zajedno postaju neponovljiva pjesnička generacija. Bio je zagovornik Republike i piše spjev Španjolska u srcu koji je remek djelo o strahotama građanskog rata i povjesnoj katastrofi Nerudi bliske zemlje
Godine 1945. stupa u čileansku komunističku partiju, a nakon njezine zabrane kao egzilant traži utočište u Sovjetskom Savezu, pa potom u Kini. U domovinu se vraća 1952., a početkom sedamdesetih natječe se za predsjednika Čilea kao komunistički kandidat, ali ne dobiva glasove. Godine 1971. ide u Pariz kao čileanski ambasador, a iste godine dobija i Nobelovu nagradu za književnost.
U knjizi Španjolska u srcu (Espańa en el corazón) stihovima biblijske inkantacije opisao je dramu Španjolskog građanskog rata:
Generali izdajnici/ Pogledajte moju mrtvu kuću, pogledajte moju slomljenu Španjolsku/ Iz svake kuće izbija gorući metal umjesto cvijeta, iz svakog otvora ustaje Španjolska/ Iz svakog ubijenog djeteta raste oružje s očima/ Iz svakog zločina rađaju se meci koji će jednog dana pronaći vaša srca/ Hodite, pogledajte krv na ulicama!
Život i svijet doživljavao je ponajviše čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni pokretači njegove poezije. Osnovne teme su mu u ranijim godinama ljubav, poslije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt.
Nerudin vulkanski temperament, vječita spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (trideset zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika dvadesetoga stoljeća.
»Sveopći spjev« , u kojem pjeva o krvi i patnjama rodne zemlje, postao je simbolom stremljenja čileanskog naroda. Nerudin poetski opus obilježen je jakom socijalnom notom i idejnim angažmanom. Bez obzira na uspone i padove, njegova poezija pripada međašima novije hispanoameričke književnosti.
Post je objavljen 06.10.2006. u 07:19 sati.