Marketing
AKHAL-TEKE
Postoji već tri tisuće godina na području današnje Turkemenistana sjeverno od Irana, uzgajan i su i u oazama Karakum pustinje, onda u Rusiji, Kazahstanu, Uzbekistanu i naravno u Kirgistanu. Visoki su oko 154 cm, a kobile su uvijek nešto manje od pastuha. Potomak je autohtoni azijskih divljih konja, pa je zato zato većinom tvrdoglav i vatren, kako bi rekli nije pristupačan konj. To je pustinjski konj, snažan i izdržljiv. Danas se u nekim zemljama koristi kao trkaći konj za dugopruške utrke, mogu savladati udaljenost od 4160 km za 84 dana uz minimalnu količinu hrane i vode. Njegova tolerantnost vrućine i izdržljivosti su nevjerovatni. Dokazali su se i za dresuru i prepone. Boja ove predivne pasmine je metalno-srebrena ili od starog zlata, a manje ima sivaca i dorata. To je jedna od najstarijih pasmina. Prvoklasan način kretanja ovog konja je gipkost (kao da klizi) i izdašnost. Izrazito su vezani uz svog gospodara. Imaju jako tanku i finu kožu a dlaka im je vrlo rijetka i nježna. Turkemenistanci su svoje konje redovito pokrivali sa sedam pokrivača, otkrivali su se samo za vrijeme parenja, trka itd. Hranili su se sa hranom koja sadrži puno bjelančevina. Glava im je manja od tijela, vrlo su visoki i vitki sa visokim grebenom. Ima izražajne oči i široke nozdrve sa vrlo dugim i velikim ušima. Leđa su duga i slaba a imaju dugačke i mišićave noge.To je jako jako posebna pasmina,ali i jako osjetljiva zbog svojih mana.
zar nisu prekrasni...
Post je objavljen 04.10.2006. u 22:48 sati.