Pomalo gubim slobodne trenutke jer ih poslovne obaveze neumitno otimaju i čvrsto ih drže.
Ponekad se upitam da li me posao zaista toliko usrećuje ili samo svu svoju energiju na taj način izbacujem iz sebe.
Definitivno imam osjećaj da u meni ima toliko energije samo je ja neznam na pravi način izbaciti iz sebe .
Moja pozitiva pokušava pronaći put da izađe van ali svuda oko mene je crno bijeli svijet i nigdje načina da čovjek pusti svu tu pozitivu a da ne naleti na podmetanje ,podrugivanje ,nerazumjevanje jednom riječju. Zato i pišem samo u i o pozitivi.
Moj svijet se mjenja moja stajališta i osječaje sve više moram skrivati , svoju intimu i privatnost još više.
Što bi mi frend predbacio da se povlačim lagano u svoj svijet koji sam kreirao na distanci od svih , pa to je i istina pomislih u tom trenutku ,što ne osjećah kao pozitivu.Ali uvijek je potrebno misliti pozitivno a osjećati se živo , kao pojašnjenje moje krilatice penso positivo e senso vivo možda i nije pravi prevod sa italijanskog ali meni to zvuči tako i osječam tako.
Post je objavljen 04.10.2006. u 20:20 sati.