Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/fuckamerica

Marketing

So you know how much I need you, but you never even see me, do you???

White Shadows

When I was a young boy I tried to listen
And I wanna feel like that
Little white shadows, blink and miss them
Part of a system I am

If you ever feel like something's missing?
Things you'll never understand
Little white shadows, sparkle and glisten
Part of a system plan

When all our fears are waking up
All the space I'm taking up
All this sound is breaking up

Ohhhh...

Maybe you get what you wanted
Maybe you stumbled upon it
Everything you ever wanted
In a permanent state

Maybe you'll know when you see it
Maybe if you say it, you'll mean it
And when you find it, you keep it
In a permanent state
A permanent state

When I was a young boy
I tried to listen
Don't you wanna feel like that?

We're part of the human race and
All of the stars and the outer space
We're part of the system plan

When all our fears are waking up
And all the space, I'm taking up
I said I cannot hear you, you're breaking up

Maybe you get what you wanted
Maybe you stumbled upon it
Everything you ever wanted
In a permanent state

Maybe you'll know when you see it
Maybe if you say it, you'll mean it
And when you find it, you keep it
In a permanent state
A permanent state

Swim out on a sea of faces,
The tide of the human races,
An answer now is what I need.

See it in a new sun rising
See it break on your horizon
Oh, come on love, stay with me

Coldplay


Stanko, Ždero i Dodo na istom mjestu u isto vrijeme.
Apokalipsa.
Sukob jebenih interesa u tom fensi bircu.
I nakon 3 Martinija znala sam da je Ždero prevladao.
Sve ih je prevladao, ne samo Stanka.
Ne samo Dodu.
Imam pravo na to...
Kad želim nešto jako jako strašno, moram ostvarit neko pravo na to.
A ja trenutno želim ostvariti pravo na pravo.
Hehe.
I kaj da radim sad ovakva???
Baš kad sam mislila pobjeć ovamo,
vidjela sam 14 komentara...
A željela sam da me zaborave...
Nekako se osjećam usamljeno među svim tim meni dragim ljudima.
Ponekad mi dođe da plačem...
Al onda sama sebe zašpotam: 'ma ne sada, ne ovdje'.
I na kraju uopće ne ostaje vremena za to.
Za nekakvu tugu.
I to je u redu.
Sasvim je u redu pronaći bit sreće u tuGi,
i tako sasvim koncentriran na tu srećićicu
zaboravit svu tugu svijeta.
Prijatelji mi i ne znajući pomažu u tome.
Iako neki doslovno isparavaju iz mojeg života...
Ali kako bi moj najnoviji novi prijatelj rekao: ma odjebi ih sve!!!
Odjebavam vas sve, vi koji ne želite bit tu za mene.
I sada se postavlja pitanje:
'da li je važnije da sam ja tu za nekog, ili da je taj netko tu za mene?'
Nisam još dokučila odgovor...
Po cijele dane igram mine.
Hehe.
To me zabavlja.
Ozbiljno.
Najozbiljnijr kad ti kažem!!!!
Rolaj or die!!!

Post je objavljen 03.10.2006. u 23:34 sati.