Još par dana, pa dižem sidro iz Zagreba i bježim u Zurich. I tamo trebam ostati oko 2 mjeseca, barem se malo skrasiti prije nego li opet dignem sidro i odem u neku nedođiju na uglu zemaljske kugle. Tako je to sa putnicima a la Shanti. Nemaju doma, nego kao cigani se stalno sele s mjesta na mjesto. S jedne strane se dobija ogromna sloboda, nevezanost i raznovrsna iskustva. S druge strane, stablo nikada neće narasti veliko ako ne pusti duboke korjene koje će ga podržavati u rastu. Meni se čini da u svim mojim putovanjima tražim način i hrabrost da započnem jedno jedino neophodno putovanje u životu - a to je put kroz samoga sebe. Nakon toga uistinu nije bitno da li stalno putuješ ili si uvijek na istom mjestu, jer onda čovjek ide samo tamo gdje je stvarno potreban, gdje se može podijeliti kako bi šira okolina profitirala od njegovog doprinosa. Barem mi se tako čini.
Post je objavljen 29.09.2006. u 13:43 sati.