Marketing
Traži se... Postoji li netko tko skuplja kamenje sa srca?
Katkad, onako samo katkad, voljela bih da sunčani dan razbije jedan strašni pljusak, onako najjači orkan, da se nebo izlije na ovaj mali moj grad i da rastjera sve ljude sa ulice…
Tada bih, onako kao nekad u snovima, izašla van, skinula cipele i hodala bosa cestama bez kraja…
I katkad, onako samo katkad, htjela bih da ta kiša ispere sve… Ulice, prljave kuteve, išarane klupe, iscrtane kredom dječje snove…
I katkad, htjela bih da ta kiša i sa mene ispere sve; svu prljavštinu tuđih prstiju, svu spretno sročenu ljutnju, svu bol i kamenje koje se nakupilo na srcu.. Da se lije niz mene i moje tijelo i sa sobom odnese u nepovrat sve što me boli tamo u predjelu između srca i stomaka, kako li god to mjesto zovu…
Katkad… čvrsto stisnem oči i poželim to svom snagom, baš kao malo glupavo dijete..
I katkad… kiša zaista padne..
Ali danas.. danas ne… danas je sunce odlučilo nekog drugog usrećiti…
Post je objavljen 29.09.2006. u 12:50 sati.