Marketing
Problemi s hrkanjem...
Sinoć nisam oka sklopila. Jedva sam uspjela ukrasti 3, 4 sata kakvog-takvog sna. A to zato jer sam imala cjelonoćnu filharmoniju kraj uha. I inače moj dragi hrče dok spava, ali do sada je to bilo nekako ujednačeno hrkanje, koje ti dopušta da se nakon nekoliko minuta i privikneš na njega toliko da ti se čini… kao milozvučna uspavanka. No, ono sinoć… ono nije bila uspavanka i nikako se ne može povezati s ujednačenim ritmom…
Udaranje laktom u rebra (što je bio moj prvi pokušaj smirivanja njegovog hrkanja) – nije pomoglo. Onda sam se dosjetila kako sam negdje nekad pročitala da je hrkanje posljedica položaja u kojem osoba spava, a kako je on spavao na leđima, pokušala sam ga okrenuti na bok. Taj me napor samo dodatno razbudio, a hrkanje - nije prestajalo. Začepila sam mu nos… ni to nije pomoglo. O, Bože, sa začepljenim nosom je zvučalo još strašnije! Ne pokušavajte to kod kuće!!! Onda sam prešla na nježnije načine. Milovala sam mu grkljan (mislim, shvatite, sinoć sam zaista bila očajna, i da, milovanje grkljana mi se u tom trenutku učinilo kao dobra ideja)… Ništa.
Ma, pokušala sam ga i probuditi, molila ga na sve načine da prestane… "Tiše, molim te, tiše….", očajno kroz suze… i " Tiše, molim te, tiše …" bijesno kroz stisnute zube…
I taman kad bih nekako počela tonuti u san, on bi promijenio ritam i ja bih opet širom otvorenih očiju buljila u strop i pogledavala na sat i zamišljala kako li ću izdržati cijeli sljedeći dan s onim odvratnim osjećajem neispavanosti (moj organizam jednostavno treba minimalno šest sati sna, bez šest sati – izgledam ko zombi).
U očaju prouzrokovanog nespavanjem, dosjetila sam se jednog davnog maminog savjeta, (koja, hvala Bogu, s hrkanjem svoje jače polovice ima iskustva), kako lagano zviždukanje smiruje hrkanje. I tako sam ja oko tri sata poslije ponoći počela lagano zviždukati na uho moga dragog… Mislio je valjda da je komarac ili muha, pa me dohvatio po glavi mlatarajući rukom. No, barem sam shvatila da na zviždukanje reagira. Hej, reagira! O, mama mia… kako te se prije nisam sjetila… I tako sam nastavila zviždukati, malo tiše i malo dalje od njegovog uha…. Nemam pojma da li je to pomoglo jer sam izgleda IPAK uspjela zaspati… zviždukajući u polusnu….
"Da li ja to spavam… uspjela sam… nema hrk – hrk… spavam?… aaaaaaaaah, spavam….. "
* * *
…dok se on s boka, na koji sam ga bila okrenula, nije prebacio na leđa i u tom me okretanju skršio i prignječio (to mi je škola da u novom stanu imamo veći, veeeelik, najveći krevet)… i opet me probudio…
U 4 sam uzela dekicu i otišla na kauč… Mogla sam to i prije…
Post je objavljen 28.09.2006. u 10:10 sati.