Marketing
Friday...
Poe fascinira.
Preporucam svakome.
Jer je otkrio dobru stranu zla.
Savrseno bolesno.
Zloduh nastranosti
''Tko se još nije stotinu puta zatekao kako čini nešto opako ili budalasto, ni iz kojeg razloga nego zato sto zna da to ne bi smio?'' Poeovo shvaćanje zlodjela jako me iznenadilo, no pri kratkom razmišljanju shvatila sam da je njegova teorija zapravo točna. Jer, zbilja nas neka tajna sila, neka mističnost i zabrana vuku da napravimo stvari koje ne bismo smjeli, da prekršimo pravila…
Poe je imao tužno djetinjstvo i još tužniji i kratak život koji je zbog neimaštine i tuge posvetio alkoholu te pisanju pjesama i proze. Njegov stil pisanja, njegova misterioznost, fantastičnost te užas i tjeskoba koju izaziva u čitatelju jako su me se dojmile i iako inače nisam ljubitelj horora, ove kratke pripovijetke su mi se jako svidjele.
Svaka njegova priča ima glavnog neimenovanog lika koji se suočava s najgorim osjećajima i težnjama njegove duše. U Crnom mačku, čovjek koji je bio potpuno normalan, nježan i mio ljubitelj životinja, zbog alkohola se pretvara u nasilnika i ubojicu. Prvo u navali bijesa (i koje litre rakije) iskapa, do sada omiljenom i voljenom, mačku Plutonu oko, a kasnije ga, iz čiste nastranosti koja ga na to tjera, i vješa na obližnjem drvetu. I iako se kaje za svoja nedjela to ga ne sprečava da i dalje nastavi piti i u želji da nabavi novog prijatelja pronalazi macka potpuno sličnog Plutonu. No, kad shvati da mačku nedostaje jedno oko i da ima bijelu mrlju na trbuhu u obliku vješala, potpuno gubi razum i želeći ga ubiti sjekirom, zabija sjekiru ženi u mozak posto je željela spasiti mačka. Bez imalo kajanja, počinje smišljati plan kako sakriti truplo. I nalazi savršeno mjesto. U zidu pored dimnjaka. Nitko nikada neće saznati. Niti policija ne bi saznala. Da ga neki čudan zloduh nije natjerao da kaže: ''Ovi zidovi su masivno građeni. Tu sam, iz buke bjesomučnosti razmetanja, snažno pokucao bambusovim stapom koji sam držao u ruci, točno po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao les moje rođene supruge.'' I kada su otkopali ženu, našli su macka kako, isto tako zazidan, sjedi na njezinoj glavi. Zloduh. I puka nastranost.
Osim Crnog macka, jako me se dojmila i pripovijetka Pad kuće Usher. Poe jako detaljno opisuje dvorac obitelji Usher, te samog vlasnika, školskog mu prijatelja, Rodericka. Cijelo zdanje mu se na prvi pogled činilo sablasnim i punim neke čudne mistike. I nije se prevario. Jer tjeskoba i strah koji su morili Rodericka te kopnjenje i napadi njegove sestre Madeline i u glavnom liku su izazvali strah i užas. Uz sva čudna zbivanja s kojima se morao boriti, najveći užas uzrokovao je podrum i cijeli postupak sahranjivanja Madeline koja je umrla. No, na njegovu žalost, jedne večeri nije mogao zaspati. ''Bila je to zaista olujna, a opet surovo lijepa noć, raskalašeno neobična u svom užasu i ljepoti.'' Morila ga je oluja te je u njegovu sobu došao i Roderick. I zajedno su čitali priču. I osluškivali zvukove. Sve dok Roderick nije progovorio: ''Luđače! Kažem ti da ona sada stoji pred vratima!'' I zbilja… ''Na vratima se zaista ustobočila uzvišena i plaštem zakukuljena pojava gospe Madeline. Trenutak je ostala na pragu, a tada, s prigušenim jaukom, teško se srušila unutra, na tijelo svoga brata, i svojim žestokim i konačnim samrtnim grčevima oborila ga na tlo kao lešinu…''
Užas i strah prošli su mojim tijelom nakon zadnjih nekoliko ulomaka. Uopće nisam očekivala da je moguće da knjiga toliko preplaši. Ali tako je dobro sve opisano da je moguće vrlo lako i sve zamisliti. I zato mi se Poe toliko svidio. Njegova bujna i pomalo bolesna mašta može pobuditi tolike osjećaje u čitatelju. Prestraviti ga. I užasnuti. I baš zato Poe postaje jednim od mojih omiljenih pisaca.
''Pred nama je zadaća koju moramo hitno izvršiti. Znamo da bi svako odgađanje bilo kobno. Gorimo od nestrpljenja, jedva čekamo da započnemo posao. Moramo se prihvatiti posla, prihvatit ćemo ga se još danas, pa ipak, odlažemo ga za sutra. A zašto? Nema drugog odgovora doli da smo nastrano raspoloženi…'' Ovo je citat iz Zloduha nastranosti. I mislim da je bas ta situacija najčešća kod nas, učenika, i nekako joj ne uspijevamo odoljeti. Ne znamo zašto. Jednostavno smo nastrano raspoloženi. Zlodusi vladaju oko nas.
I nadamo se da ćemo sutra obaviti zadatak. ;-))
Post je objavljen 27.09.2006. u 21:15 sati.