Marketing
Ako ti ostavim put od riječi hoćeš li me naći?
....I took for granted, all The times
That I thought would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now....(Bryan A.)
Dora Kahlo sjedila je sama u kafeu. Pogled je bacila daleko u daljinu. Nije smjelo tako biti. Nije smjelo nikako biti.A bilo je. I morala je otići iz ovog grada dok još lišće nije prekrilo tajni put. Nešto u njoj lomilo se i frcalo na sve strane a ipak...I dalje je mirno sjedila i slušala pianistu koji je izvodio varijacije na njezinu omiljenu temu...Pogled joj klizne niz nogu do starog kofera. Bio je krcat snovima i sjećanjima i sve je mirisalo na oproštaj. Taxi je stigao. I već za tren... U jednom malom gradu...u jednom malom kafeu..sve što je ostalo od nje...bio je miris slatkastog parfema i razglednica ... bez nove adrese pošiljatelja...
Post je objavljen 27.09.2006. u 15:55 sati.