...Zapadno od Banja Luke nalaze se podrucja koja ce u toku proljeca i ljeta 1992.godine postati zloglasna zbog etnickog ciscenja prilikom napada Srba na Muslimane,ali koja su isto tako nosila mracna i sumorna sjecanja na pokusaje istrebljenja i genocida nad Srbima,sto su ih 40-ih godina pokusali da izvrse uglavnom Hrvati.
Ovdje je svijet najprije otkrio koncetracione logore u Bosni.Iz ovih podrucja su dolazili protjerani ljudi s cijim sam se praznim pogledima sreo prilikom svog prvog susreta sa bosanskom tragedijom kod mosta u Bosanskoj Gradiski,dan prije Badnje veceri 1993.godine.
Jednog lijepog proljetnog dana htio sam da vidim taj uzas koji se dogodio.
Haski tribunal je upravo bio donio presudu Dusku Tadicu.Tribunalu je za to bilo potrebno nista manje nego dvije godine,koliko je proteklo od dana kada su ga njemacke vlasti,koje su ga uhapsile u Minhenu,isporucile Hagu do dana kada je presuda bila donesena.Jedna godina je potrosena na pripreme za sudski proces,jedna na sami proces.A presuda,duga 301 stranicu,koja je sad bila donesena,nije samo odavala sliku o Tadicu kao pojedincu nego i o cijelom tom toku dogadjaja koji je u roku od nekoliko mjeseci pretvorio veliki dio sjeverozapadne Bosne u pejzaz rusevina,od imena Prijedor napravio sinonim zla i desetine hiljada ljudi poslao u progonstvo.
Dusko Tadic nije bio jedan od vodecih ratnih zlocinaca.On je bio samo radnik u sluzbi etnickog ciscenja...
...Vozio sam se dalje po lijepom suncanom vremenu prema gradu Prijedoru.Na samom ulasku u ovaj grad prolazi se pored fabrike Keraterm,koja je tokom proljeca 1992.godine bila pretvorena u okrutni logor.Polako se vozim duz ulica.Kao i obicno,demonstrativno polako pored stanice milicije.Sa zloglasnim Drljacom,koji je tu bio sef-mi smo ga zvali Drakula-uvijek sam imao mnogo problema,a i njegova proslost je bila odvec poznata.On ce kasnije,kada sam ja vec bio napustio svoju duznost,biti ubijen od strane britanskih specijalaca jer je pucao na vojnike koji su ga trebali uhapsiti kako bi bio izveden pred sud za ratne zlocine u Hagu.
Juzno od Prijedora,na jednom brezuljku,lezi selo Hambarine.I to je bilo slozno,i gotovo cisto muslimansko selo.Ono je bilo napadnuto nakon napada na Kozarac,najprije iz artiljerijskog oruzja,a kasnije redovnim napadima,ali je,ocigledno,bilo neophodno da se kontrolise,ocisti i unisti,kako bi se dobila puna kontrola nad cijelim podrucjem prema Hrvatskoj i srpskim podrucjima u njoj.
Na putu prema Hambarinama leze podrucja koja su granatirana dva puta.Prvi put na samom pocetku rata.Kasnije,u jesen 1996 godine,kada se pokusavao sprijeciti povratak Muslimana.Ovdje nema vise cak ni rusevina,samo hrpe cigli.Ali,kad smo se popeli do samih Hambarina,dosli smo do ostatka skole,ogoljele dvospratnice s pogledom na okolne predjele.Kilometri i kilometri rusevina,bez igdje zive duse.Prica se da su u skoli vrsena pogubljenja...
...Na povratku prema Banja Luci,neposredno iza Kozarca,skrecemo prema selu Omarska.Nista narocito sto bi se moglo za njega reci.Gotovo nedirnuto ratom.Socijalisticka dosada u malo siromasnijem obliku.Nekada se tu zivjelo od rada u rudniku,sada izgleda kao da se zivi od nicega.
Prelazimo zeljeznicku prugu i spustamo se prema rudniku.Sa sobom nosim detaljnu kartu da bih se mogao snaci.Trazim gdje je bio koncetracioni logor Omarska.Nakon izvjesnog vremena,nekoliko kilometara juznije,pronalazim put za koji mi se cini da je pravi.Jeste,zgrade prepoznajem s aviosnimaka i iz sudskih papira.
Zaustavlja nas jedan vojnik.Ocigledno je da su rudnicki lokali,koji su bili koncetracioni logor,sada sluzili kao skladista oruzja.Parkiramo automobile.Ne obaziruci se ni na sto,jednostavno prolazim pored vojnika koji pokusava da nas zaustavi.Ostavljam svojim vojnim pratiocima da ga snagom SFOR-ovog autoriteta zamole da se smiri.Nase je pravo da se krecemo kuda god zelimo.I dok uzbudjenost sve vise raste-primjecujem vojnike koji trce tamo-amo i bivaju sve ocajniji i zbunjeniji-ja polako hodam i razgledam.
VELIKA CRVENA KUCA-NEKADA NATRPANA HILJADAMA LJUDI.MALO DALJE-MALA BIJELA KUCA U KOJU SU VODJENI NA MUCENJA,ZLOSTAVLJANJA ILI BRUTALNA POGUBLJENJA.TAMO IZA-POLJE GDJE SU TIJELA ZAKOPAVANA.NE ZNAM KOLIKO SAM RAZLICITIH OPISA CITAO O TOME STA SE DESAVALO U TOJ MALOJ,BIJELOJ KUCI,KOJA SADA IZGLEDA TAKO BEZNACAJNO I NEDUZNO,ALI KOJA JE ZA MNOGE LJUDE ZNACILA KRAJ ZIVOTA NA JEDAN ODVRATAN NACIN.ZAVIRUJEM KROZ PROZOR.STO I NEKOLIKO STOLICA.PREKRECENO.TRAGOVI KRVI SU ISCEZLI...
Post je objavljen 27.09.2006. u 14:01 sati.