Poštovani blogeri, suočen sam sa strašno važnom odlukom u životu i preostaje mi još današnji dan da donesem konačnu odluku nego li ću se sutradan izjasniti pred nadležnom osobom.
Naime, prije nekoliko dana sam dobio ponudu za odlazak na devetodnevni put u središnju Italiju sa svojom školskom formacijom koju ne bih želio specificirati. Zamislite si to kao razmjenu učenika u kojoj biste prenoćili kod sasvim nepoznate obitelji.
S razlogom sam skeptičan i teško mi je donjeti odluku. Štoviše, činjenica da bi sve to bilo gotovo besplatno pošto su se škola i grad Zagreb pobrinuli za financije, odluku mi čini još težom. No, ne sjećam se kada sam zadnji put izbivao iz domovine 9 dana. Otkako sam na ovoj mentalnoj razini, nisam, tako da bi to bilo novo životno iskustvo. Ne znam kako bih se suočio sa time da 6 dana ne bih pohađao nastavu, viđao obitelj, prijatelje, i grad Zagreb. Totalno nenaviknuta slika.
Istovremeno sa tim terminom, razred kao cjelina planira put u Veronu, Veneciju i Gardaland! Propustiti Veneciju koju oduvijek želim vidjeti, bio bi smrtni grijeh. S druge strane Rim i Napulj zvuče neodoljivo i bombastično.
Da budem iskren, još uvijek ne znam za što ću se opredijelit, ali znam da će odluka biti u zadnji tren i sasvim slučajna i spontana, kao što je uvijek kod mene. Prijatelji do kojih mi je najviše stalo, uglavnom mi sugeriraju da krenem na taj dugi put, ali i da slušam unutarnji glas. Mislim da će njihova riječ na koncu biti odlučujući faktor.
Da li vam je poznat osjećaj kada nekamo ne odete i kasnije doživotno žalite za tim propustom? Ja to ne želim osjetiti, ali ne znam da li sam spreman progutati ovako velik zalogaj!
Sve mi ovo poprima osobine tragikomike!
Post je objavljen 24.09.2006. u 11:00 sati.