Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/himalaya

Marketing

osamnaest karatno razocaranje...

ovo mi je najduzi period izmedju postova od kad sam poceo pisati blog. Ali to je zato jer sam dosao u onaj nekimoj normalan ritam. Aktivan. I radio sam dosta pa sam stalno umoran ali bio sam prije 2 dana u Zg. Isao sam na kontrolu kod lijecnika. Kao sto sam i mislio, tj. znao sve je u redu jer sam pretrage napravio ovdje kod kuce pa sam citajuci rezultate i sam zakljucio ono sto su mi lijcnici potvrdili. Istina, nije jos sve gotovo, jos jedno duze vrijeme cu biti pod paskom lijecnika jer bi se moglo jos svasta zakomlicirati ali sta sad mogu...
A jucer sam konacno dovezao bicikl kuci. Sad mi je jos bolji i lijepsi nego prije kad sam ga odabirao... Nadam se da ce vrijeme dozvoliti neke voznje ovu sezonu. Mislim prave voznje. Sutra, tj. nocas idem u Logarsku, na dvodnevno planinarenje. Mislim da ce biti lijepo, zapravo znam da ce biti lijepo, prekrasno. Sad jos slijedi pakiranje. Mrzim taj dio. A raspakiravanje mrzim jos vise. Precesto to radim pa mi ide na zivce. Ali opet kad se sjeim kamo idem ipak je lakse. Nekoliko me ljudi pitalo zbog cega uopce idem na planine, zbog cega putujem, kako mi se uopce da ici. I nikome nisam znao objasniti. Zapravo prvo sam mislio da je ne znam objasniti, ali sam onda shvatio da oni ne mogu i ne znaju shvatiti.
Jedva cekam sutra. Vec je vrijeme da mi se dusa malo odmori, jer jos uvijek boli...
Sutra slijedi uzivanje, ali koliko bih sad trebao uzivati da se izjednaci i ponisti ova tuga, ovo razocaranje zivotom u kom sam stalno. Osamnaest karatno razocaranje...


Da. Kad sam bio u Zagrebunasao sam se i s njom. Lijepo smo se druzili nekoliko sati sve dok ja nisam trebao krenuti natrag. Sad sam siguran. Jos uvijek je volim. Nisam joj to ovaj put rekao. Milsim da niti necu vise nikad. Uvijek kad s njom vodim te "ozbiljne " razgovore i nju oneraspolozim. A to necu. Nema smisla to. Dovoljno je da je meni tesko, ne trebam jos i njuu muciti s tim. Tko zna mozda ce me i proci. Ali izgleda da ja ne zelim da me prodje...



putuj kroz zivot s velikom glavom
zivot obicnog tempa
i osamnaest karatnog razocarenja


Post je objavljen 22.09.2006. u 21:18 sati.