Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/chimaera

Marketing

Krakeni/Kalamari

Posvećeno mojoj najvećoj fobiji :)) brrrrr

krakenPriče o čudovištima iz dubina postoje vjerojatno od onog doba kad je čovjek prvi put zaplovio morem. Bića toliko velika da su sposobna prevaliti čak i velike brodove, a posadu pojesti takoreć "za doručak" - utjerivala su strah u kosti svakom ko se usudio napustiti sigurnost kopna. Mnogo ljudi je posvjedočilo o morskoj zmiji, velikoj lignji ili nekoj drugoj morskoj nemani koje nema sličnosti sa poznatom faunom, no kako nitko nije na nikakav način ovjekovječio njihovu prisutnost, oni su poput Cetusa iz grčke mitologije postali upravo to - samo dio mitologije.




Posebno jeziva bila mi je ova priča iz Clarkovih misterija svijeta:

Postoje živi opisi, opet iz ratnog vremena, o susretima s dosta golemim lignjima. O jednom priča J.D. Starkey, koji kaže da je bio na palubi admiralskog broda ispred Maldiva U Indijskom oceanu. Na "mrtvoj" straži od ponoći do četiri običavao je u more spuštati grozd električnih žarulja. Jata riba svih vrsta okupljala su se oko svjetla, pa ih je lako bilo upecati. Jedne noći, napisao je Starkey, sve su ribe nestale. "Dok sam zurio dolje, u svjetlu je zasjala zelena kružnica. Odjednom sam shvatio da je ta zelena ukočena točka oko. Postupno sam uvidio da zurim, gotovo licem u lice, u divovski liganj - samo, njegov je divovski trup ispunjavao moj videokrug, dokle god je sezao pogled. Nisam preosjetljiv, ali to hladno, zlokobno, ukočeno oko kao da je gledalo ravno u mene. Ne vjerujem da sam ikad prije ili poslije vidio išta tako hladno, hipnotično i inteligentno. Uzeo sam svjetiljku s krme i sa snopom svjetla uperenim u vodu pošao naprijed, popeo se ljestvama na prednji kaštel i odatle posvijetlio u more. Tamo su, u krugu svjetla, bili njegovi kraci. Tada sam se ponovno udaljio, držeći liganj na oku. To mi nije bilo teško, jer je plutao uz brod posve mirno, osim što je pulsirao. Kada sam se nanovi približio krmi, gdje je visio grozd žarulja, trup je bio još tamo. Svaka pojedinost bila je vidljiva - odušak kroz koji je čini se životinja disala i papagajski kljun. Polagano mi je sinulo: ta, ja sam prešao cijelom dužinom broda, više od 175 stopa (55 metara)."


Ukoliko u cijelu priču uključimo čak i ljudsko pretjerivanje nije li jeziva pomisao da ploveći brodom nabasate na životinju koja svojom dužinom nadmašuje brod, a nije "benigna" kao kit. O da, glavonošci možda ne spadaju u kralješnjake, no te su životinje vrlo inteligentne, proždrljive i agresivne. Pogledajte samo našu hobotnicu vulgaris koja je mnogo manjih dimenzija no proždire sve do čega se može dohvatit - i naravno svakim zalogajem uvelike povećavajući svoje dimenzije tijela. Humboltova lignja (spada u veće primjerke vrsta glavonožaca) je, sjećam se u jednom dokumentarcu, pokazivala podosta inteligencije za jednog beskralježnjaka pokušavajući skinuti masku s ronioca. Izvještaji kako su gigantski pipci napali brodove, a neke čak i prevalili ne fale, čak priče ne jenjavaju ni u 20. stoljeću, pokazujući na sonarima i eho sonderima jasne velike obrise "nečega".

Uz sav današnji tehologijski razvoj, more je ipak u većem dijelu čovjeku ostala nepoznanica. Tajne koje dubine skrivaju lako izmiču, no ipak koliko god nerealni se činili opisi divova iz dubina - postoji biološki temelj u korist njihovom postojanju. Kalamari - velike lignje, i krakeni - velike hobotnice žive u velikim dubinama, te su kao takvi za naše pojmove i neuhvatljivi, osim u slučajevima kad more na obale izbaci mješine crkotina s krakovima. Jedan od većih primjeraka more je izbacilo na obale Novog Zelanda dugačak gotovo 17 metara, a u oceanografskom institutu jednog američkog sveučilišta do nedavno je bio primjerak dužine 14 metara.


lignja

30. 09. 2004. godine japanski zoolog Tsunemi Kubodera i Kyoichi Mori uspjeli su snimiti gigantsku lignju iz dubina koja se može vidjeti na njihovoj fotografiji iznad. Čudovište nije bilo toliko "čudovišnih" razmjera - dugačka je bila "samo" 8 metara, a snimljena je na dubini od oko 900 metara.

Pa se vi i dalje bojte morskih pasa, a na spomen nekog glavonošca potapšajte se po stomaku - ja znam bolje ;)

pipci


Post je objavljen 22.09.2006. u 09:48 sati.