Uhvatila me tolika muka kada sam poželio napisati nešto o obrazovnom sustavu i (ne)znanju i (ne)pismenosti u ljepa naša hrvacko školsvto! Jer znam da bih mogao provesti nekoliko dana bez jela i pića pišući samo o nekim aspektima sustava obrazovanja i tekućim, krutim i plinovitim problemima istog! Prisiljavam se smanjiti tok misli kad već nemam super moći tako brzog pisanja. Uostalom, sada moram paziti da ne napravim puno pogrešaka. Ili je to možda mnogo pogrješaka? Kako god, usudit ću se pisati kako sam naučen i u svojem stilu…
Redom bi trebalo početi s kućnim odgojem i predškolskim "kućnim sustavom obrazovanja". Daleko od toga da se tijekom redovnog školovanja ne može sve naučiti, ali zgodno je imati na umu kakvo je djetetovo polazište. To je esej za sebe i ostavio bih to za druge zgode. I već dolazim na problem osnovne škole i trenutnog popularnog HNOS-a. U izradi je nacionalni program sa stručnjacima iz svih predmeta, psiholozima, savjetnicima i akademicima! I našli se ljudi i časkali i shvatili da je sustav u banani i da treba pod hitno mijenjati programe, rasteretiti učenike, izbaciti viškove, uglancati cipele, počešljati se i oprati zube! Ma dajte molim vas! Pa to nije ništa novo! Jasno da sve treba, ali to se mora napraviti kako valja!! A to je ono što ne ide jer su oni proizašli iz istog starog sustava i tako se vrtimo u krug! I još k tome, u javnost puste par primjera i naprave par poteza, takvih, da sami sebi skoče u usta. Izdvajam: smanjenje broja sati hrvatskog jezika, izbacivanje dijela gradiva matematike petih razreda jer je preapstraktno i izdavanje petog udžbenika desetih autora koji bi trebali biti na izbor profesorima. Oprostite, meni je sve ovo apsurdno i loše! Alternativni udžbenik je sasvim dobra stvar, ali to znači da ih je ukupno DVA. Jer nema više od jedne alternative! Ostali su suvišni! Shvatite to! Ionako su djeci pune torbe! Super je to što će izbaciti dijelove povijesnih zbivanja i smanjiti broj godina koje treba zapamtiti. I neka se slobodno inzistira jače na nacionalnoj povijesti, ali onda, recimo, kresat materinji jezik…? To mi ne ide u glavu. Ionako već puno ljudi ne zna koristiti vlastiti jezik. Niti se pisano izraziti. Sve više je nepismenih! Onda imaš one koji "argumentiraju": "Pa stvarno ima previše lektire!", "A što će njima morfem, grafem i ostali –femi!". Pa da, prestanimo ih učiti da čitaju, to ionako ničemu ne služi! Ne daj bože da se nekome već u osnovnoj školi proširi vokabular i da se zna služiti i složenim rečenicama – jer ga onda ne bismo mogli razumjeti! Uuuu, a što treba tek raditi sa zločestom matematikom. To je valjda najveće zlo obrazovnog sustava (kasnije to preuzima fizika). Ako su alfa i beta suplementi, a beta je dvostruki alfa, koliki je alfa? Ma! Nerješivo! Ja vam kažem! Ne znamo riješiti jer ne razumijemo što piše! Jer je u nastavnom programu previše da pokušamo razumjeti riječ suplement. Ok. Radi se o sukutima (hrvatski izraz). Je**te! Što su sukuti? Ma i to je teško. Nisu petaši sposobni. Ajmo sve to izbaciti! HEJ! Radi se o osnovnom obrazovanju! Što je ono jače i kvalitetnije automatski "proizvodite" generacije učenika naučenih učiti i razmišljati već s 14 godina!
Onda ih dio završi po raznim srednjim školama i gimnazijama. Dakako da je u redu da nisu svi 5.0 prosjek ili materijal za daljnje više obrazovanje. Jako je bitno da imamo polaznike i strukovnih škola. Ne može se društvo razvijati samo filozofiranjem i umovanjem. Trebamo sve profile ljudi. Ali barem možemo stremiti ideji kvalitetnog i jakog obrazovanja jer se sljedeći korak u razvoju dogodi kao posljedica visokog postotka visoko obrazovanih ljudi. Ljudi moji, u Hrvatskoj ima svega 7 % (slovima: SEDAM POSTO!) visoko obrazovanih ljudi. Potop! Zapeli smo sada na srednjoj školi. Tu već počinje izbor: matematička, jezična, opća, ekonomska, itd. I svatko svojim putem. Programi škola su raznoliki i još nije počelo pravo usklađivanje nastavnih programa. Ali uvijek isti problemi. Opet se tamo jadna djeca muče, imaju 15 i više obaveznih predmeta, od njih se traži da znaju više i bolje. Zamislite to. Traži se znanje! I to široko. Pa oni su u pubertetu – ne treba njima škola! Zbog toga što se profili škola uvelike razlikuju teško mi je sada govoriti općenito. Ali inzistiram na tome da razmislite što bi trebalo biti u temelju svih programa? Hrvatski jezik i matematika? Ma bravo, bit će nešto i od vas! Evo jedno bravo i za državu jer uvodi (probne) nacionalne ispite iz ovih predmeta (uz nezaobilazni strani jezik, koji do sad niti ne spominjem jer ne bih mogao prestati pisati o važnosti znanja drugih jezika). Moramo biti sposobni valjano komunicirati i znati se služiti svojim jezikom (u govoru i pismu). Totalno mi se čini nepotrebnim obrazlagati zašto, ali to izgleda nije dovoljno naglašeno u sustavu obrazovanja. Pismenost je izuzetno bitna u daljnjem visokom obrazovanju, nadasve olakšava i pospješuje budući rad i komunikaciju, kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Jednostavno, vlastiti jezik moramo znati! A tu je i dalje ta prokleta matematika. Ne otvara vam ona samo mogućnost rješavanja matematičkih jednadžbi, integrala (ako se do njih stigne) i snalaženje u tim pustim brojevima. Može vas naučiti apstraktno i analitički razmišljati, postaviti i rješavati i nematematičke probleme, razviti prostornu percepciju (geometrija!) i višestruko spojiti te vaše "moždane vijuge". Možda i uspijete razumjeti poreznu prijavu! A kad kasnije tek shvatiš koliko je bila korisna i ona psihologija, sociologija ili filozofija. I to sve upotpuniš sa znanjem zemljopisa, povijesti, stranih jezika… Cijeli svijet ti se otvara na pladnju!
Usuđujem se napisati i sljedeću tvrdnju: s prirodnim znanostima se otvaraju i sva vrata "podprostora" i "nadprostora" i stječeš dublji uvid u svijet u kojem živiš i van ljudske interakcije. Recimo, umjesto da fizika bude bauk, trebala bi biti pokretač ljudske znatiželje koja dalje goni i kopka i postavlja ono najgore od svih pitanja. "Zašto?" I onda male sive počnu raditi, stvarati ideje i teorije te tjerati na razmišljanje! I tu sam vas uhvatio! Razmišljanje! To je ono što treba utjerati u kosti đaka! Treba ih tjerati da razmišljaju svojom glavom, da nauče misliti! Nisu krivi teška matematika i fizika, niti dosadni hrvatski i problem čitanja, niti informacije koje se dobiju na svim tim pustim satovima. To je ono na čemu se i dalje treba inzistirati, ali treba promijeniti metode rada i obrazovati taj kadar profesora koji će predmete učiniti zanimljivima i djecu naučiti misliti i učiti. Ako to uspijemo zagarantirali smo si dobru budućnost!
Izvucite iz ovih crtica neku ideju, poantu – razmislite malo! Pročitajte koju knjigu – živite na rubu i uhvatite se popularno znanstvenih štiva. Upišite strani jezik. Zaželite se znanja!
Bleki
P.S.
alfa = 60°
Post je objavljen 22.09.2006. u 01:37 sati.