Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/findingmyself

Marketing

Drugi nastavak

Podigao je pogled i tada ju je prvi put ugledao... Bio je zapanjen. U njegovim očima, bila je anđeo, pravi nebeski anđeo koji se spustio tu samo da uljepša svijet svojom blistavom pojavom... Vjetar se poigravao njenom dugom, kestenjastom kosom koja joj je lepršala po licu. A tek te oči... Te prekrasne, smeđe oči... Cijela njena pojava odisala je mističnom, upravo čudesnom ljepotom. U očima djevojke, mogao se nazrijeti odraz njegove tuge, boli, svih razočaranja, patnji... U njima je vidio istu onu samoću koja ga je ispunjavala, koja mu nije davala mira... Dok ju je tako zaneseno promatrao, ona je, pogleda uperenog u pod, još ga ne primjećujući, sjela na obližnju klupicu, zaokupljena vlastitim brigama... Ali, odjednom, povučena nekom nevidljivom silom, podigla je pogled i susrela se s njegovim zapanjenim i blistavim očima... U tom beskonačnom trenutku, osjetio je kako mu cijelo biće preplavljuje ugoda, dok su mu trnci prolazili tijelom... Tada još nije znao što je taj osjećaj, bila je to ljubav, ali ne ista kao prije... - «Kakve prekrasne oči... Mogao bi ih zauvijek promatrati... A to lice, kosa... Sanjam li?» - pitao se očaran... Odjednom se trznuo iz misli i brzo odvratio pogled... Dugo su sjedili u parku, pogledavajući se povremeno, u šutnji, jer nijedno od njih nije moglo izustiti ni riječ, nisu imali dovoljno snage... Tama se polako provlačila kroz krošnje drveća, i djevojka je polako, ali očito nevoljko, ustala i krenula kući. On je, iako nesiguran i uzbuđen, osjetio da nešto mora napraviti... Obuzela ga je iznenadna snaga, podigao se, dostigao je, iako su mu koljena klecala i jedva je stajao na nogama...Okrenula se i pogledala ga onim svojim divnim očima... - «Ej, čekaj malo!» - izustio je u jednom dahu – «Mogu li barem saznati tvoje ime?» - nije mogao vjerovati vlastitim riječima... - «Koje glupo pitanje» - pomislio je gotovo odmah... - «Laura» - prošaptala je nakon nekoliko trenutaka. - «Laura» - odjekivalo mu je dušom, i zaplutao je nekim dalekim vodama... Ubrzo se prenuo, ali već je daleko odmakla... - «Ja sam Marko!» - zavikao je. Nije bio siguran je li ga uopće čula...

Post je objavljen 20.09.2006. u 22:20 sati.