Marketing
"Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo!"
Šta reći, šta napisati? Ne zna zašto se to mora sada događati kad je sve ok. Kad je sve napokon u redu. Sretna je i onda joj Bog TO napravi... i opet ju uništi. Samo kad se sjeti svega loše joj je. Koliko se samo molila da ju spasi i da se ne muči više, ali niš od tih molitva. Nego sada kad su svi mislili da je bolje ON ju odluči polako uzimati k sebi. Radi se o bolesnoj teti koja ima rak. Koja se već osam godina muči i ubija sa terapijama, zračenjima i truje svim silnim tabletama. Više je vremena provela u bolnicama nego doma. Prvo su joj rekli da neće živjet duže od nekoliko mjeseci, a ona je osam godina prolazila sve i svašta. Operacija za operacijom koje su ju toliko uništavale, ali ona se nije dala. Bila je jaka i svi su joj zavidili na tome. Ali zadnju godinu ni ona više nije mogla, i ona se iscrpila. Počela je polako sve psihički proživljavat i mučit se... i pogoršalo se. Ali ovaj put kažu bez spasa. Sve je terapije prošla i nisu uspjevale. Loše joj je iz dana u dan. Bila je i u Zagrebu, i rekli su da treba čekati mjesec dana dok se vidi dali je terapija uspjela... ali da ona to neće doživjeti. Oduzeta joj je jedna strana tijela i ne možeš ju ni vidjeti takvu. Mama nam ništa nije htjela govoriti, ali svaki put bi čula kad je na telefon pričala. Tako sam sve saznala..
Znala sam da joj je loše, ali ne toliko.... toliko da će možda otići. Iako se svi na to spremaju još mi ne ide u glavu da je to moguće. Svi govore da je možda bolje da ode i da se ne muči više. Ja se slažem, ali opet. To kažem na glas, ali u sebi nemogu vjerovati u to. Ne vjerujem šta govorim. Mislim samo na bratića koji će ostati sam. Oca nema od malena i samo je ona još tu. A ako ode... ostaje sam. Ima sad nekakvu curu pa se svi tješimo da je barem to dobro, da će ga ona malo spasiti. Ali nisam jako uvjerena u to. Roditelje nitko ne može zamijeniti... no nadam se da će mu pomoći. Mamu nisam vidjela već par tjedana jer je stalno uz tetu... uz svoju sestru. I po tome odmah znam koliko je loše. Trebala je doći danas doma, ali odgodila je jer se teti pogoršalo. Mi smo trebali svi otići do nje, ali mama ni sam ne zna dali je to pametno. Znam da loše izgleda, ali voljela bi ju vidjeti. Ne želim reći ZADNJI PUT jer sama ne vjerujem u to... vjerujem u čudo, pa se molim da ju spasi i da se dogodi čudo. Ali znajući svoj život... malo sam pesimistična. Ne volim pokazivati da mi je teško, smijem se i stalno sam vani, družim se s ljudima... samo da ne mislim na to. Ali onda kad dođem doma obuzme me strah. Sjetim se nonotovog sprovoda i suze mi počnu teći. Tad sam prvi put vidjela tatu da plače, a sad da mama ostane bez sestre... to je najgora stvar u životu. Odmah pomislim na svog brata blizanca i sestru i nezamisliv mi je život bez njih. Pogotovo brat i ja... blizanci smo i jako povezani. Volim ga više od svega na svijetu, više od sebe same. I pazim ga kao da je mlađi braco, a starija sam ga samo 5 minuta. Branim ga od svega i svačega i jao se onoj curi koja ga povrijedi. Znam da ga neću moći cijeli život čuvati, ali takva sam. Toliko ga volim da je život bez njega nezamisliv. Da se njemu neš dogodi, ja bi odmah umrla... jedna polovica mene ne bi nikad više bila ista. Jer ja sam sačinjena od dva dijela... a jedan dio mene je brat. Zajedno smo se koprcali devet mjeseci i zajedno smo rasli i sve radili skupa. I dan danas nas toliko stvari veže, sve si pogledom možemo reći... Istina ima dana kad se "mrzimo" i tućemo, ali nakon pola sata se pomirimo. Ma jednostavno VOLIM ga.
Sorry šta sam napisala tako tmuran post, ali morala sam nekome reći. Svojim prijateljima ne govorim o tome previše. Kad me pitaju kažem im da nije dobro i šta su doktori rekli... pa me odmah gledaju kako se dobro držim, a u biti nisam dobro. Ali ne želim da me se žali ili neš tako. Jednostavno to je život i ostat ću bez puno dragih osoba, i ja sam toga svjesna. I preživjet ćemo sve to jer se volimo međusobo i potpora smo jedni drugima. To nas drži i daje nam snage.
To nas čini jako sretnom obitelji... i sretna sam jer stvarno imam obitelj koja zrači tolikom ljubavlju da nam nijedna prepreka nije dovoljno teška da nas uništi. Kiss svima!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 20.09.2006. u 21:10 sati.