Marketing
VUKOVI
Vuk ide u red najvrjednijih najprilagodljivijih predatora među sisavcima. Najveći je pripadnik porodice pasa.
Postoje tri vrste vukova. Sivi vuk (Canis lupus), Crveni vuk (Canis rufus) i Etiopijski vuk ili abesinijski vuk (Canis simensis). Uz tri temeljne vrste vuka postoje i brojne podvrste sivog vuka.
SIVI VUK:
Sivi vuk je zvijer koja spada u porodicu pasa i najrašireniji je veliki kopneni grabežljivac sjeverne Zemljine polutke. Najveći čopor vukova zabilježen je na području NP Yellovstone u SAD-u i brojao je čak 37 jedinki. Smatra se da domaći pas potječe od davno izumrle vrste europskog vuka od koje je naslijedio osnovne osobine.
Morfološka obilježja i obojenost krzna variraju ovisno od podvrste, staništa i godišnjeg doba.
Sivi vuk je snažna životinja dugih nogu s pet prstiju na prednjim i četiri na stražnjim nogama. Ima široko čelo, kratke uške, koso postavljene oči i jake čeljusti koju čine 42 zuba. Tijelo mu je prekriveno gustom dlako, koja je na području vrata dulja.
CRVENI VUK:
Crveni vuk, inače rođak šire rasprostranjenijeg sivog vuka, je nekad nastanjivao jugoistočni dio SAD-a. Ali krajem 1970-ih, njihova populacija drastično opada na svega nekoliko desetaka, koji su se zadržali na predjelu granice Texasa i Louisiane.
Zbog bojazni od krajnjeg izumiranja, The U.S. Fish and Wildlife Service hvata posljednje crvene vukove tijekom 1980-ih. U suradnji sa American Zoo & Aquarium Association's Species Survival Plans, započinje za programom uzgoja u zatočeništvu u zoološkim vrtovima, te je od tada njihova brojnost u laganom porastu.
ETIOPSKI VUK:
Etiopijski vuk ili Abesinijski vuk(Canis simensis), jedna od najrjeđih životinja na svijetu, ugrožena je od strane farmera koji koriste otrove s ciljem zaštite svoje stoke.
To je prvi slučaj da vukovi, koji su od strane World Conservation Union klasificirani kao "critically endangered" (kritično ugroženi), ubijeni kao rezultat namjernog trovanja. Inače zaštitari okrivljuju otrove za nestanak većine divljih životinja u zemlji, primjerice lavova.
"Ako se trovanje velikih predatora nastavi na području planina Bale, ugroženost Etiopijskog vuka će doseći kritičnu razinu," rekao je Stuart Williams, direktor programa za zaštitu etiopijskog vuka (Ethiopian Wolf Conservation Programme EWCP).
Abesinijski vuk posebna je vrsta vuka, iako je tek nedavno priznat, jer ga se ranije smatralo čagljem. Populacija Etiopijskog vuka trenutno broji oko 550 jedinki od kojih većina nastanjuje Nacionalni park Bale u planinskim predjelima jugoistočne Etiopije. Na svijetu, uz etiopijskog vuka trenutno postoje još dvije živuće vrste vukova.
POLARNI VUK:
Polarni vuk nastanjuje područija surove Aljaske.Ima debelo bijelo krzno koje je pruža ogličnu zaštitu od hladnoče, a i izvrsno je za kamuflažu.Mnogi ljud misle da je život po snijegu težak za vukove, ali baš suprotno to im ide u lorist.Zbog debelog krzna ne osjećaju hladnoču, široke šape sprječavaju propadanje u snijeg, dok životinje kojim se hrane imaju tanke noge i dubok snjeg im otežava bjeg.
ČOPOR:
Vukovi su kao i ljudi društvene životinje i poput ljudi koji žive u obiteljima vukovi žive u društvenoj strukturi
zvanoj vučji čopor. Čopor broji najmanje dva vuka (mužjaka i ženku) pa sve do preko dvadeset životinja. prosječni čopor broji oko šest vukova. U svojoj velikoj obitelji, svaki od vukova ima svoje mjesto u čoporu.
Čopor se sastoji od predvodničkog para (mužjaka i ženke) kojeg nazivamo alfa par, nešto niži na hijerarhijskoj strukturi nalaze se beta vukovi, a na najnižem položaju u čoporu nalazi se vuk kojeg zovemo omega.
Mnogi vjeruju da je vučji čopor uz čovjekovu obitelj, jedna od najtješnjih društvenih zajednica.
Vođa čopora:
Vođa čopora može biti mužjak ili ženka, prije su znanstvenici mislili da samo mužjaci mogu obavljati ulogu vođe čopora, ali su kasnije otkrili da u gotovo 50% slučajeva ženka predvodi čopor. Premda to ne izgleda tako, autoritet vođe čopora se ne zasniva samo na načelu jačega već se predvodnik nameće svojim snažnim samopouzdanjem kojim odiše svaki njegov čin i svojim ponašanjem koje je tako odlučno da uspijeva pridobiti cijeli čopor. Vođa održava red u čoporu psihički i fizički podčinjavajući ostale vukove. On je taj koji predvodi lov, koji jede prvi i jedna od velikih povlastica alfa para jest da se oni jedini u čoporu mogu razmnožavati. Svoj položaj vođa čopora nije dobio do smrti, dapače vrlo se lako može dogoditi da izgubi svoj status.
Hijerarhija čopora se tako mijenja svaku godinu omogućavajući svojim članovima da poboljšaju ili pogoršaju svoj status. Pri stvaranju hijerarhije veliku važnost imaju tzv. ritualne borbe. Iako one kod ljudi mogu stvoriti dojam nasilništva, one su zapravo dio složenog društvenog jezika.
Teritorij:
Vukovi obično borave na jednom području koje smatraju svojim teritorijem, i kojeg brane od drugih vukova. Obrana svog teritorija pretežno se svodi samo na zastrašivanje uljeza režanjem i kešenjem zubi. Ponekad ukoliko se odvažniji uljez usudi prkositi upozorenjima može doći i do fizičkog sukoba. Tada cijeli čopor organizirano brani svoje područje i u organiziranoj potjeri nastoji istjerati uljeza van svog teritorija - "kraljevstva". Ponekad se može dogoditi da se područje jednog čopora djelomično preklapa sa područjem drugog čopora, ali različiti čopori obično izbjegavaju jedni druge po svaku cijenu.
U normalnim okolnostima teritorij jednog čopora ostaje u nasljedstvu generacijama potomaka. Mladi vučići nasljeđuju svoju djedovinu od svojih roditelja
PREHRANA I LOVNA STRATEGIJA:
Vuk - najneuhvatljiviji grabežljivac na svijetu. Ljudi su ga stoljećima pokušali istrijebiti i izbrisati sa lica zemlje, ali on je uvijek pronalazio odgovor i opstao do današnjih dana. Lovac, tako inteligentan i sposoban da su u davnini ljudi slijedili njegove trgove i hranili se njegovim ostacima, tako snažan da
može oboriti žrtvu i do deset puta težu od sebe.
Njegov položaj u hranidbenom lancu se nalazi na samom vrhu, te stoga vuka nazivamo top predatorom. Hrani se pretežito krupnom divljači, poput jelena, srna, divljih svinja, pa čak i bizona. U oskudnijim vremenima ne smeta im ni lov na zečeve, vjeverice, patke, guske i ostale ptice. Kad stvarno teško pronalaze plijen mogu jesti i miševe, neke insekte pa čak i bobice.
Uloga vuka u zdravom ekološkom sustavu je vrlo važna. Vuk je selektivni lovac. Iako može uhvatiti zdravu životinju on pretežito lovi stare, bolesne ili slabe životinje sudjelujući tako i u njihovoj evoluciji, jer ostavljaju zdravije i snažnije primjerke da se reproduciraju. Primjerice, malo je snaga grabežljivca tako izbrusila svoj plijen kao što je vuk Kanadskog jelena. Od veličine, brzine, skladnosti, pa sve do oštrih kopita brzih poput munje. Jelen svu svoju izvanrednu građu uvelike duguje tomu što su ga stoljećima žestoko progonili vukovi.
Iako je suprotno vjerovanju, vuk kao lovac ima nizak postotak uspješnosti. Računa se da tek jedan od dvanaest pokušaja lova završava uspješno.
Bez hrane mogu izdržati i do dva tjedna, ali kad napokon uspiju uloviti plijen mogu odjednom pojesti i do 10 kg mesa. Kada hrane ima u izobilju vukovi će jesti više da nadoknade duga razdoblja gladovanja i naprave zalihe za neka lošija vremena. Ono što ne uspiju pojesti često sakriju za kasnije, a ponekad i od njihove lovine imaju koristi i strvinari, primjerice Bjeloglavi sup, ali i manji grabežljivci poput lisica i kojota.
Život vukova nije nimalo lagan. Gaze ih, udaraju i bodu rogovima. Tijekom lova zadobivaju ponekad i smrtonosne udarce rogovima i kopitima. Istražujući lešine uginulih vukova znanstvenici su otkrili da na gotovo svakoj lešini postoji neka zarasla ozljeda, bilo da se radi o zarasloj slomljenoj nozi, ramenu ili frakturi lubanje. Sve su to ozljede nastale tijekom lova.
Ponekad nam se njihov način lova može činiti previše krvoločnim, ali oni ne dobivaju poput nas meso u konzervama, već se svaki put za hranu trebaju dobro namučiti, pritom riskirajući čak i svoj život.
Lovna strategija:
Vukovi love organizirano i u čoporima. Tijekom love cijeli vučji čopor se doima poput usklađene momčadi, te se izvanredno dobro razumiju. Lov predvodi Alfa, predvodnik čopora. Temeljni princip zajedničkog lova jest:
1. 1. pronalaženje i uočavanje lovine
2. 2. probno testiranje lovine
3. 3. potjera i okruživanje lovine
4. 4. napad i rušenje lovine
U slučaju uspješnog lova, sam proces izgleda ovako: Vukovi uočavaju tragove plijena, pomoću mirisa ili tragova na zemlji. Kombiniraju svoje nevjerojatno osjetilo njuha zajedno sa osjetilom sluha koja im pomažu da pronađu plijen. Nakon uočavanja trgova moraju brzo i tiho pronaći plijen. Kada ga uoče prilaze mu tiho, da ga ne uznemire, te ukoliko je životinja sama okružuju je i napadaju. U slučaju da se radi o krdu životinja, primjerice bizona, tiho im prilaze i obilaze ih kao da ih ne zanimaju, a zapravo mjerkaju svaku pojedinu životinju tražeći neku slabost. Kada primijete životinju koja nije u najboljem stanju uhvate je u ciljnik i tada započinje pravi lov. Iz laganog kasa prelaze u puni galop tjerajući krdo i pokušavajući izdvojiti i izolirati životinju na koju su se namjerili. Ma koliko se trudila odabrana životinja im ne može izbjeći, vukovi prate baš nju i što god ona pokušavala ne može im pobjeći. Kada je napad uspješan životinja brzo ugiba.
Ali u mnogo slučajeva lov nije uspješan. Ili će plijen uočiti vukove i pobjeći, ili će se u slučaju većeg plijena poput bizona ili američkog losa, životinja pokušati obraniti i otjerati vukove. Ukoliko se životinja bude dobro borila, vukovi će odustati i potražiti lakšu lovinu.
Vukovi su oportunisti i znaju kada treba odustati i potražiti lakšu lovinu, i ne trošiti uzalud dragocjenu snagu na neuhvatljiv plijen
Probavni sustav:
Kad konzumiraju ulovljenu lovinu, kidaju meso, jako malo žvaču te gutaju cijele komade mesa. Vukovi pojedu gotovo cijelu lovinu, osim kostiju i želudca. Kada ne mogu odmah pojesti cijelu lovinu, ostatak će spremiti za kasnija sušnija vremena. Vuk kao mesojed ima prilično drugačiji probavni sustav od našeg. Njihov jednostavan želudac je sposoban probaviti velike količine mesa brzo i učinkovito. Za razliku od nas ne mogu obogatiti svoj jelovnik sa voćem, travom ili drugim povrćem. Moraju piti jako velike količine vode da potpomognu bolju razgradnju i probavu.
Nakon što uspješno pojedu svoju lovinu, vukovi će provesti ostatak vremena odmarajući se, spavajući ili će se vratiti u jazbinu i donijeti hranu za gladne vučiće ili ostale članove čopora koji nisu sudjelovali u lovu.
RAZMNOŽAVANJE:
Vrijeme ljubavi:
Vukovi dugo traže svoga partnera, a kad ga pronađu ostaju zajedno cijeli život. Ako jedan od partnera strada ili ugine, drugi vuk ili izabire drugog partnera ili odlazi iz čopora i ostaje usamljen cijeli život. Kao što smo ranije već spomenuli, u čoporu pravo razmnožavanja ima samo predvodnički par alfa. Kada dođe to vrijeme ljubavi (između siječnja i travnja), vukovi se mjesec dana zavode, a potom se alfa par uspijeva nametnuti i sjediniti u ime cijelog čopora.
Vukovi se pare samo jedanput godišnje, a postaju spolno sposobni za parenje u dobi od tri godine. Sezona parenja može započeti već u ranom siječnju pa sve do kasnog travnja, ovisno o klimatskim uvjetima gdje vukovi žive. Ukoliko žive u toplijim krajevima sezona parenja započinje ranije.
Mladunci:
Razdoblje trudnoće u vukova traje oko 63 dana. Vučići dolaze na svijet u travnju ili svibnju. U leglu obično bude 4 do 6 vučića, a svaki teži oko pola kilograma. Vučica svoju mladunčad donosi u jazbine i vučići tamo provedu svojih prvih 6 do 8 tjedana života. Vučići dolaze na svijet slijepi i gluhi i u prvim tjednima zahtijevaju konstantnu majčinu njegu. Nakon dva tjedna, oči im se otvore, nakon tri tjedna mogu čuti i hodati i počinju se hraniti čvrstom hranom. Kad navrše mjesec dana napokon mogu upoznati ostale članove čopora.
Za mladunčad se osim majke brinu i svi ostali članovi čopora koji su pretežito svi rodbinski povezani. Kad napune 8 tjedana vučići izlaze iz jazbine u težak svijet koji ih očekuje.
Vukovi su nadasve brižni roditelji. Dok ženka čuva u jazbini malešne mladunce mužjak vjerno obavlja svoju očinsku dužnost, neprestano donoseći hranu u jazbinu za majku i vučiće.
Izlazak iz jazbine:
Nakon tri tjedna vučići izlaze iz jazbine, brižna je vučica cijelo vrijeme uz njih. Po izlasku iz jazbine o vučićima se brine cijeli čopor. Njihove tete i stričevi zbližavaju se sa mladuncima hraneći ih i čuvajući ih zajedno sa roditeljima.
Sve do dobi od dva mjeseca mladi se vučići hrane prislanjajući svoja usta ustima odraslih, u znak dobrodošlice u čopor njihove tete i stričevi za njih povraćaju meso.
Nakon što navrše devet tjedana čopor se seli sa područja na kojem je bio brlog na područje gdje se vučići mogu sigurno igrati dok ostatak čopora lovi.
Kroz igru mladunci vježbaju vještine koje će im biti jako važne u njihovom životu, poput skakanja, borbe i potjere. Čak ponekad u igri napadnu i starije članove čopora koji njihove vratolomije dobrodušno podnose. Već od malih nogu među njima se uspostavlja hijerarhijska struktura i po njihovom ponašanju može se primijetiti borba za međusobnom dominacijom.
Vučići ostaju sa svojim roditeljima barem prvu godinu dana kada nauče sve potrebne vještine za preživljavanje, i onu najvažniju za njihov opstanak - lov.
Način života:
U drugoj godini života kada njihovi roditelji podižu nove mladunce, sada već odrasli vukovi mogu to vrijeme provesti sa ostatkom čopora ili lutajući sami.
Često se, ukoliko su proveli svoje drugo ljeto sami, u jesen vraćaju u čopor da zajedno sa obitelji provedu zimu. Kad navrše drugu godinu te dostignu spolnu zrelost, mnogi od njih će napustiti čopor (svoju obitelj) i svoje područje i krenuti u potragu za životnom družicom s kojom će zasnovati obitelj. Ukoliko je pronađu, "samoproglašeni" alfa par će zajednički osnovati čopor i potražiti svoj teritorij.
Nisu svi vučići sretni da dožive taj trenutak kada napuštaju svoj dom i kreću u svijet potražiti svoju životnu družicu. Biolozi su utvrdili da samo jedan ili dva vučića od petero rođenih doživi do dobi od 10 mjeseci, i samo polovica tih koji ostanu napune svoju drugu godinu života. razloga za ovakav visok postotak mortaliteta među mladunčadi ima nekoliko: glad, bolesti i sirovi uvjeti života, ali često i neprijateljski nastrojena okolina (čovjek), uzrok je velikoj smrtnosti mladih vučića.
Najduža životna dob koju vukovi mogu doseći iznosi 16 godina, ali mnogi ne dožive ni sedam godina života.
Post je objavljen 08.08.2007. u 13:31 sati.