Marketing
TEBI
Pričaj mi...
samo zato da osjetim dašak života...
Pričaj mi da osjetim
da nisam jedina neutješna...
Pričaj mi da shvatim
da moja bol nije najveća...
Govori mi o sebi...
Govori da te osjetim
u svome svijetu... Svijetu patnje...
Govori mi o svojoj patnji
da shvatim kako ne patim jedina...
Budi samnom...
Ulij mi tračak nade da se utješim,
da shvatim da sam ipak dio svijeta,da sam potrebna...
Želim upoznati tvoju bol i patnju,
tvoj strah...
Govori mi da te upoznam onakvog kakav si u duši...
Pokaži da nisam jedina,
da se riješim umišljenosti koja me povezala viječnom patnjom...
Ne budi skroman na riječima,
dopusti da netko govori za tebe,
iz tebe,
dopusti mislima da plove...
Sve svoje patnje,boli,
sve što te tijera da se zatvoriš,
sve što te tijera i omogućuje ti da postigneš nemoguće...
Sada mi reci sve...
Sada mi reci,jer jedino mi tako možeš pomoći,
svojom boli prekrij moju bol...
Jedino bol liječi bol,
a vrijeme je zadaje...
Jer se bol s vremenom nakuplja te se pretvara u neizbježnu
svakodnevicu...
Moja bol je velika...
Lako ju je razviti jer potječe iz ničega,
nema ni razlog ni uzrok...
Bol je toliko jaka da me spriječava da iskažem ljubav
kolju osjećam...
Molim te samo da podjeliš svoju bol samnom
jer je ima i u tebi...
Nemoj dopustiti tami da uđe u tebe
ni sebi da se povučeš za njom...
Ja sam poklekla pred njom,
obuzela me,
ne dopusti da te zaodjene svojim plaštom...
Znam da si drukčiji,da imaš svoj svijet,
samo želim da upoznaš moj,
a kad ga upoznaš,
nećeš ga razumijeti,
mrzit ćeš ga,
a sa njime i mene...
Toga se najviše bojim,
najveće boli i patnje...
A što ako ništa od ovog nije istina???
Što ako tvoje oči ne kriju bol???
Post je objavljen 19.09.2006. u 19:14 sati.