Pipsi su mi trenutno tj. već dugo najdraža grupa a Malena definitivno najdraža pjesma u zadnje vrijeme.. U pauzama od učenja to obično svira i smiri me...
A situacija nije laka i nije dobra... Nije dobra samo što se tiče faksa a i to je dovoljno.. Samo zbog vlastite gluposti i neodgovornosti našao sam se u situaciji da imam 2 ispita za položiti kako bi dao uvjet za četvrtu od kojih je jedan manji al glup i besmislen do bola a drugi jedan od 2 najgore uopće na faksu i zajeban do bola.. U slučaju da samo jedan ne položim gubim status redovnog no ne brine me to toliko koliko me ubija da ću, ako se, ne dao Bog, to dogodi, morati ta sranja i dalje učiti i što ću se osjećati beskorisno i jadno...
Nakon što sam pao gpp opet mi se vratio onaj osjećaj koji tako volim. Osjećaj da ja ipak to znam, da to mogu položiti tj. da nema šanse da to ne položim. Kad god sam imao taj osjećaj položio bi neki ispit.. Nekad čak i kad znanje nije podupiralo taj osjećaj jer sreća prati hrabre a ja bi bio hrabar u tim trenucima.. Obično bi i prvi osjećaj kad bi došao na ispit bio dovoljan.. Ako bi odmah skužio da je sve nekak ok i imao osjećaj da mogu pasti samo ako meteor padne na zgradu faksa, bio bio opušten, pričao bi s nekim poznatim i pucalo bi mi za hrpu štrebera koji mahnito listaju knjige i ne shvaćaju da neće naučiti taj tren što nisu naučili do tad... A taj osjećaj pred ispit nikad ne bi bio dobar ako ne bi bio nabrijan i lud....
Hvala Bogu još sam nabrijan i lud i imam dobar osjećaj...
Osim tog osjećaja pomalo se gušim. Jebeno se gušim koliko bi htio ta 2 ispita položiti i onda odmoriti i uživati, uživati sa mojom malom i ići svugdje di nisam mogao i raditi sve kaj nisam mogao zbog učenje.. Zuji mi u glavi, gušim se, nervozan sam, tijekom dana promijenim 10 raspoloženja, od onog da nema šanse da položim do želje da odem na faks i da mi odmah daju taj jebeni pismeni da ga razorim. To je dobro, pretpostavljam, jer sam 'u ispitu', jutro mi je gpp, popodne mi je gpp, navečer mi je gpp ( i Sara:) ), sve je jebeni gpp.. Čak sam toliko lud da gledam Tv sudnicu na rtl-u iako je emisija preloša.. No to sad učim i korisno je kolko tolko.. Poslije tog će 10-ak dana biti svaki dan Uprava a nakon toga vidjet ćemo. Što Bog da i sreća junačka...
Nije mi jasno zakaj sam si to dopustio. Tj. zašto se već 5 godina mučim s tim faksom a mogao sam biti puno dalje i položiti puno više. Samo 2, 3 ispita sam dao iz prve, sa svima sam se mučio. Kad sam tek upisao faks da sam Nacionalnu iz prve, onda me puknuo studentski život i počeli su problemi, zajebavanja sa ispitima koja nisu stala do sad. I još bi bilo ok da su me profesori zajebavali i rušili bez razloga.. Ali to se dogodilo samo 2 puta ka me jedan debeli sroljo 2 put rušio i poslao na komisiju. U svim ostalim slučajevima sam sam sebi bio najveći neprijatelj. Znam da nisam glup ni gluplji od ostalih kolega koji su bolji ili čak dovršavaju faks.. Problem je što sam ili lijen ili loše učim a tome mora doći kraj..
Vrhunac se dogodio ove godine jer će uskoro godina dana otkad nisam dao ispit. Do sad bi se uvijek izvukao, stisnuo zube i položio, ovaj put iz čiste gluposti pokvario sam svoju situaciju koja je na početku školske godine bila odlična... Samo 2 ispita do uvjeta... Možda me je to ubilo, možda mi se osvetilo kaj sam mislio da ću to lako, možda su me sjebale neke stvari koje su mi se događale, možda sam nesvjesno samo čekao da dođe Svjetsko a kad je došlo i prošlo skužio sam da je bilo loše i jebeš Svjetsko kad mi faks ne ide... Otišao sam u Motovun da tamo doživim katarzu i da se iživim prije Zagreba i krvavog učenja...Nisam doživio katarzu, kad sam se vraćao opet mi se nije učilo i bilo mi je mučno al moralo se... I učio sam, i pao i falio mi je jedan bod..
A valjda tako to mora biti... Kad ne idu ispiti idu druge stvari.. Jer zaljubljen sam u svoju malu, zaljubljen sam do ušiju i svaki dan mi je sve ljepše s njom.. Prije dok sam imao ljubavnih problema tj. dok ih i nisam imao ipak bi tu i tam položio kakav ispit iako bi se mučio i zajebavao sam sebe... Ovaj put je na ljubavnom planu sve prekrasno a na planu ispita ponor... Sad se samo nadam da ću do 15.10. to sve ispravit i da će život biti lakše i da ću moći uživati u ljubavi i ostalim finim stvarima..
U svemu mi moja mala toliko pomaže, samo kad čujem njen glas lakše mi je i gpp mi predstavlja samo jedan mali ispitić...
I još se nešto događa... Tek me ove godine ošinulo a i bilo je i vrijeme.. Ošinulo me kako ima dosta ljudi koji imaju 3, 4 ispita do kraja, neki su diplomirali i uskoro će neki moji frendovi i poznanici raditi a ja ću još studirati. Istina, steć ću valjda neka nova prijateljstva al ipak... Dođe mi teško i pitam se zašto sam sam sebi dopustio ovakva sranja... Zašto nisam i ja mogao već sada imati tu četvrtu...? Sad su mi ti ispiti kao nešto što žarko želim imati, kao nešto što drugi imaju a ja ih želim kupiti i imati i biti ponosan na njih... Osjećaj je sličan onome kao kad sam bio dijete pa bi nekaj vidio kod frenda i htio bi to žarko imati... To je novi osjećaj i u jednu ruku mi je super a u drugu me ubija i muči i guši...
Ma ne znam....
Dosta sam toga nasrao...
Išao bi učit al nemrem, puca mi glava...
Par poruka za kraj:
Kuže, drži se!
Mamiću, seljačino odvratna, marš iz Dinama!
Večernji, srami se!
Muslimani, smirite malo živce....
Papa, ne pričaj svašta...
Ameriko, odjebi!
I pjesma
Pipsi do neba..
Kad te bace daleko od Save Sljemena
Ti ponesi u dzepu samo dva kamena
Prvi ti kaze iz kojeg stizes plemena
A drugi nek suti jer sutljiva je sudbina.
Malena, zapamti to,
Da na nasem semaforu nikad nije bilo zeleno.
Svijet je saren, ljepljiv je pod prstima
Ali drugi je zrak i druga nosis znamenja
I propast' je lako kao sto je laka zemljica
Ja sam prokleti kralj Zapruda i Utrina.
Svijet je fantastican gledam preko njenog ramena
Pa se ne vidi humka i ploca od plavog mramora
A na njoj pise nosi osmijeh kao kisobran
Jer ovdje mirno spava kralj Zapruda i Utrina.
Post je objavljen 19.09.2006. u 17:39 sati.