Otkrio sam ovo davno. Shvatio zapravo. Koliko god smo pojedinci i neke stvari moramo rješavati isključivo sami sa sobom, toliko smo ovisni o drugom ljudskom biću. Društvo. Prijatelj. Kao za vrijeme najgore suše, držim ih kao malo vode na dlanu. Nisam zato slabiji, niti što kompenziram, već jednostavno uživam. Upijam njihove trenutke dok kroz smijeh frcaju suze. To je prva sila koja drži na okupu. Smijeh. Bolno zarazan i jak, koji ne pušta danima i zbog kojeg katkad i ne spavam. Misli se same vraćaju na nedjeljne večeri i hvatanje daha do zore. Dobro, ili do prvog noćnog tramvaja, kad se pretvaram u bundevu, ali vrijeme nije bitno, nego osjećaj. Pa nedjelje postaju svakodnevne i od totalnog ludila počinju se osnivati zadruge za druženje.
Ali nije sve uvijek tako lijepo i patetično. Uspinješ se samo do prvog maksimuma i onda je zagarantiran pad. Samo se nadaj da nije oštar i dubok. I da ćeš preživjeti do sljedećeg uspona. U toj rupi se prijatelji gube, bijede, analiziraju, seciraju, pretaču u sve manje i nevažnije bočice i potiskuju u najmračnije kutove. Dobiješ amorfnu masu koju si nekad zvao prijateljem - a sad? I tako to ide u ciklusima. Nekad s povratnim efektom, a nekad i ne. Pa si kupiš novog prijatelja.
Prijatelj je najčešće i najbolje i najgore što ti se moglo dogoditi u životu. Bez njih se pretvaraš u samotnog stvora koji ne može preživjeti bez osnovne ljudske interakcije. Što si onda? Gdje pripadaš? Zato natrpaj oko sebe gro prijatelja i onda izgledaš kao čovjek, zvučiš kao čovjek – pa mora da si patka! Ponekad se iskrenost kojom te opale zabada poput noža u leđa, ali hej, upravo je ta ista osoba kraj tebe da te pridigne, još koji put popikne, ali, ostane kraj tebe dok se ti opet ne skockaš.
Dakle. Imajte puno prijatelja. Jer što više jezika pričaš to više vrijediš. (hm…kako je to dospjelo tu?) Prijatelje za ruku i smijat se do preksutra! I nikada se nećete morati pitati "Što je humanost?", a imat ćete odgovor na to što je prijateljstvo!
Bleki
Post je objavljen 19.09.2006. u 16:44 sati.