Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/alejandroland

Marketing

Samo ponavljam priču s foruma Submanije

Dogovorio sam se s Igorom da ćemo krenut oko 4 ili 4 i po. Imao je pun klinac obaveza pa je malo kasnio. Kako je vrijeme prolazilo nisam imao pametnija posla pa sam otpetljavao bovu, oštrio harpun itd.... Došao je oko 4 i 45. Mislio sam da idemo negdje oko Ližnjana ali me ipak uvjerio kako bi bilo bolje da idemo u Premanturu. Nestrpljivo sam gledao na sat i radio računice koliko ćemo biti u moru. Ne volim baš ić na more na sat i po i slične izletčiće. U 5 i 20 smo se presvukli i krenuli u more. Vidio sam da bi moglo bit ribe al ne poznajem baš taj teren pa nisam bio siguran. Na prvih par čeka mi ništa nije dolazilo, pa sam pokušavao sa šuljanjem nebi li barem ugledao neku ribu pa krenuo za njom.... Izgledalo je beznadno! Ničeg nije bilo. Nekih 50-tak metara naprijed se dno dizalo i radilo kanal, tako da su na tom mjestu strujanja dosta jača, mislio sam "ma idem preplivat tamo, možda ima koji cipal". Napravio sam par čekica i opet ništa.... U daljini sam ugledao par ribica pa odlučio probat neko privlačenje. Izventilirao sam se i opustio i krenuo dole. Lego sam se na rub polja posidonije i gledao tik iznad nje. U daljini su se pokazale dvije oradice od pola kile koje su krenule prema meni. Kretale su se polako al se nisam zabrinjavao jer sam imao još pun klinac zraka. Nakon nekoliko trenutaka stiglo je jato salpi koje je brojilo nekoliko tisuća komada, sve oko 30 deka. Jato se račvalo točno iznad mene. Prolazile su i promatrale me, a ja pazio da ih ne uplašim. Vratim pogled malo u desno kako bi provjerio orade kad ispred mene na nekoliko metara stiže "nešto". Nisam mogao definirati šta je je nisam nikad sreo. "To" mi je prišlo na nekih 3-4 metra i okrenulo se bočno. Tek kad se okrenuo sam skužio da je to GOF! Standardna reakcija tipa "čekaj da ti se bolje namjesti" koja inače dolazi do mozga nije bila prihvaćena, zamjenila ju je reakcija "pucaj, pa nek nosi sve". Stisnuo sam i harpun je poletio. NIsam imao pojma koliko je ušao u njega, jer se druga strana nije vidjela. Nekoliko sekundi je prošlo a ja još nisam znao dal ga imam. Prve dvije sekunde ko da se nije niš dogodilo, gof nije imao neku reakciju. Nakon što je to prošlo počeo se trzati, kao da je radio pokrete kako bi otplivao ali su svi bili nedovršeni. Tad sam shvatioda je dobio po kičmi! Kako se trzao lagano se zakretao oko osi i tada sam ugledao harpun s druge strane, pola ga je bilo vani. Malo je uhvatio force i probao uteć. Harpun je izašao van na drugu stranu i zakačio se među stijenama. Tada mi je sinulo da moram dodavat konopa, da se nebi slučajno dogodilo da prekine čvor ili šta slično. Probao je malo mahat vamo tamo al nije imao snage. Jesam li rekao da sam cijelo vrijeme od uzbuđenja drhtio? E pa jesam!!! Krenuo sam prema njemu, držeći i dalje konop u ruci za svaki slučaj. Uhvatio sam pod škrege, kao što sam viđao na filmovima, izvukao nož i dokrajčio ga. Kroz disalicu su krici veselja poletili u zrak. Izvukao sam glavu iz vode i ugledao Igora stotinjak metara dalje. Kriknuo sam mu ime i kad se okrenuo probao sam izvuć malo gofa kako bi vidio ulov. Dogodilo se da je gof izvirio 20 centimetara a ja potpuno potonuo. Mahnuo mi je da idem na kopno što sam i učinio. Kad je prišao i vidio uslijedio je osmijeh bez riječi. U licu mu se vidilo da je uživao u ribi koliko i ja. Izašli smo na obalu i tamo još malo razgledavali ulov. Nakon nekog vremena smo krenuli prema autu, pitao sam se "gdje su sad ti turisti"? Pa jebote ulovim ribetinu i ne mogu plašit malu djecu s njom. Kad smo došli do auta zovnuo sam par prijatelja da ih obavjestim. Činilo mi se daima nekih 15-tak kila pa sam tako i govorio. Nazvao sam Kovačevića kako bi ga obavjestio kad on meni "ulovio sam zubu od 2 kile i po". Pomislio sam "uoho! idem ja opet u more možda ima još šta!". Jebate u jednom danu dva ulova za sjećanje! Nismo odmah išli doma već kod moje cure na posao. Rekao sam nek izađe malo van da joj "nešto" pokažem :-) Kad smo digi haubu, lice joj se raširilo a osmjeh od uha do uha. Veselje je i nju prelilo! Nije mogla dugo biti vani pa smo nakon par minuta krenuli doma (kod mene). Ušli so u stan i ja budala ga stavio na pod u primaču (nemam kadu već tuš). Zvao sam starce od cure da dođu vidjet. Nakon čestitanja me majka od cure pitala dal može zvat susjedu. Rekao sam da nije bed i ugledao pogled na licu koji je govorio " nek crknu sad" :-))) Došla susjeda i počela "ma to nije gof", nakon malo objašnjavanja i uvjeravanja je uslijedilo " ma njegovo meso nije baš nešto". Mislio sam si "je, je nije baš nešto, a ti još sada imaš i želučane probleme" mislim da je crkavala od ljubomore. :-)) Još je bilo par fraza al se ne mogu sjetit. Naravno foto session je uletio pa ću kasnije ubacit fotke.... Oko 9 sam morao ić do brata koji je imao rođendan i tamo ga izvagat. Kad sam stigao ušao sam u kuću noseću ga za rep. žena od brata se šokirala (mislim da se i uplašil). Zapjevao sam mu "sretan ti rođendan" :-)) Vaga je pokazala 20 kg!!

Vratili smo se doma oko 22 sata. Zavrnuo sam rukave i krenuo čistit. Čooovječe to je fizikalija. Ja kvalitetno neuhranjen, jer ne jedem kad ronim, i nosam i poziram sa ribetinom od 20 kila i sad još moram i čistit. U ponoć i po smo tek legli spavat. Ne moram vam govoriti kako sam lijepo zaspao :-)))

Kod brata su me kokoše nagovarale da prodam ribu. Rekoh "nema šanse!!"!! I one opet " ma prodaj!"! Da prodam nekom bogatunu da si ju feta i pokazuje frendovima kako on može kupit ribetinu???? E pa danas sam ja taj bogatun!!! I danas svi jedu kod bogatuna!!!

Evo i slikica
http://img174.imageshack.us/my.php?image=graphic1kf2.jpg
http://img240.imageshack.us/my.php?image=graphic2nk9.jpg

Post je objavljen 19.09.2006. u 12:01 sati.