Bio sam na stadionu, na istoku da vidim što se događa na terenu jer je to na sjeveru teže. Atmosfera je bila nekako mlaka, ne kao prije Arsenala.. No početak je bio sjajan, boysi i mi na istoku smo pjevali i navijali, Maksimir je grmio, imali smo 2 stopostotne al to je bilo sve.. Kako je tekma išla, Dinamo je igrao sve gore i do kraja je cijela priča ispala tužna. Sve je bilo tužno... I kako smo igrali i kako je Turina branio i kako su neki igrači nonšalatno pristupili utakmici i kako je cijeli stadion osim sjevera zviždao i sprdao se sa svakim lošim potezom.. Tužno je bilo gledat i slušat boyse kako na kraju tekme bez prestanka i unatoč porazu pjevaju i pružaju bezrezervnu podršku i zovu igrače da dođu pod tribine.. Boysi su davno prerasli klub za koji navijaju i Dinamo ovakvim igrama ne zaslužuje tako dobre navijače..
Nije samo problem u igračima.. Možemo se tješiti da je to bio samo slab dan ali je to slaba utjeha. Kao što je i slaba nada da ćemo ipak proći..
Bio sam živčan, užasno živčan kad smo primili prvi a posebno drugi gol jer su bili bezgranično glupi.. Ali kako se tekma približavala kraju rekao sam sam sebi: -Pa zašto bi se oko ovoga uzrujavao..?
Zar da se ja uzrujavam što Turina prima golove kroz ruke i nemre ni loptu pošteno ispucat, zar da se nerviram kad Eduardo sam pred golmanom ide lobati umjesto da plasira loptu, što Agić igra uopće u Dinamu, što Buljat, Vukojević ili Cvitanović ne mogu dodat pošteno loptu, što Kuže stavlja Buljata na beka a Etta guši u vezi, što se Modrić gubi na polušpici i nema s kim igrat pošten nogomet, što Mamić bezrazložno igra na stoperu i visi cijelu teku? Zar da se uzrujavam što su kupovani istrošeni ili beskorisni igrači, što imamo samo 3 napadača od kojih je jedan junior a drugi nikako da proradi, što nismo kupili poštenog lijevog beka iako se stalno vrišti da ga nemamo, što je Nowotny doveden bez da je prošao zdravstveni pregled, što se u Dinamu sve radi amaterski i ad hoc...?!
Pa neću!
Jebe mi se živo..
Navijam za Dinamo, Dinamo je moja ovisnost ali sve ima svoje granice. Previše sam živaca i nervoze trošio i na nogomet i na Dinamo...
Imam i ja svojih problema, pa da se još živciram oko igrača koji primaju masne pare da bi se vukli po terenu ili oko Mamića koji će otić iz Dinama samo kad umre i igra se sa Dinamo kao igračkom...
Moš mislit!
Nažalost moja prva 'europska tekma' je loše prošla. Pao sam na pismenom iz gpp-a i falio mi je jedan bod, kao da sam primio glupi gol u 90.-oj
'Uzvrat' je već u ponedjeljak i nadam se da će bolje proć od ove tekme...
Idem ja u svoju Ligu prvaka, dati uvjet za četvrtu, završiti faks, zaposlit se pa onda mirne duše mogu pratiti Dinamo i tu i tamo se živcirati oko njega..
Do tada ne...
Post je objavljen 17.09.2006. u 19:40 sati.