...za određenu negativnu percepciju bdsm-a u javnosti?
Ovdje je već bilo govora o tome kako razni mediji, s vremena na vrijeme, poradi povećanja tiraže, gledanosti ili pak u odsustvu nekih drugih tema, posežu za bdsm-om kojeg onda redovito prikazuju u sasvim iskrivljenom kontekstu, s negativnim predznakom i daju mu neke izopačene kriminalne ili bolesne obrise i samim tim proglašavaju sve ljubitelje bdsm-a nekim psihopatskim, marginalnim likovima, ili pak duboko traumatiziranim osobama kojima je bdsm samo poligon za liječenje ili pak za provedbu nekih svojih izopačenih ideja, želja i bolesne mašte.
Vjerujem da svi oni koji su pratili ovaj blog više nemaju takvo mišljenje i percepciju, a neki su se i pronašli u bdsm-u i uvidjeli da nisu usamljeni, niti da su njihove želje i potrebe nešto bolesno, ludo ili nepoželjno.
No pustimo sad to. Pitam ja vas koliko smo mi sami krivi za takvu predođbu? A isto tako i određeni autori/knjige koje neki smatraju alfom i omegom bdsm-a a po meni su sve prije nego to.
Konkretno, vjerujem da je famozni Markiz nanio više štete bdsm-u od bilo koga drugoga. Filozofska strana njegove književnosti je još i prihvatljiva, zanimljiva i stvarno čovjeka navodi na razmišljanje ali neki pojavni i konkretni oblici bdsm-a o kojima govori… strašno. Hrpa luđaka, psihopata, nasilnika, tipova koje bi i ja zaključao i bacio ključ… radnje na koje mi se okreče želudac. Sve puno nekih prisila, odnosa koji nemaju baš nikakve veze sa SSC-om a niti sa zdravom pameti ako smo kod toga.
Ista stvar i sa, kako neki vole reći a meni se od toga okreće želucac, "Biblijom bdsm-a"… ovdje mislim na Djevojku O. Ak je to Biblija bdsm-a e onda sam ja totalni nevjernik. Knjiga je mnogima (a tu prvenstveno mislim na ljubitelje bdsm-a) naprosto mučna, teška, čitaju je duže vremena jer je naprosto ne mogu probaviti… Meni je na trenutke došlo da bi najrađe otišao tamo :)) i zašamarao sve sudionike. Od onog težeg papučara Renea, pa do totalno hladnog, neodgovornog i egocentričnog sadista Sir Stephena… pa do O kojoj stvarno nisu sve daske na broju :)). S jednom bivšom sam pričao o tome i ona mi je rekla "Pa kaj se žestiš. To je i onako sve fikcija"… fikcija ili stvarnost ali kaj je previše je previše. No ostavimo i to za neku drugu prigodu. Napisat ću vlastitu recenziju Djevojke O na ovom blogu.
Ajmo se mi vratiti temi… ovdje ne mislim kukati o tome kako bez obzira na sve, kod nas još uvijek vlada poprilično balkansko-seljačko-brđanski mentalitet. Pojedini pozitivni pomaci hvala dragom Bogu postoje, ali još smo mi jako, jako daleko od onoga čemu, barem deklarativno, težimo a to je neka zapodnoevropska razina tolerancije i uvažavanja razlika.
No pitam ja vas koliko smo mi sami tome pridonijeli? Svojom šutnjom, svojim skrivanjem često puta i pred najbližim prijateljima, a i koliko neka bdsm zajednica (ako to uopće i postoji-sumnjam) samim prikazima bdsm-a pridonosi negativnom poimanju bdsm-a u nekoj široj javnosti.
Ajmo prvo o šutnji, skrivanju… Podosta ljudi koji vole i prakticiraju bdsm to strogo drže za sebe. Nije rijedak slučaj da baš nitko, osim istomišljenika, ne zna za njihove sklonosti. Po meni je to možda i pretjerano oprezno i samo pridonosi nerazumijevanju i osudi. Daleko od toga da treba na sva usta o tome govoriti, ili se javno deklarirati. Uostalom-to nitko niti ne čini. Ali vjerujem da bi se trebalo povjeriti bliskim prijateljima. Osobama za koje znate da vas neće apriori osuđivati, niti detalje vaše intime iznositi dalje. Moja dva najbolja prijatelja, i best prijateljica znaju bome poprilične detalje. Naprosto to su ljudi pred kojima nemam tajni a bdsm je dio mene i naravno da ih i sa tom stranom moje ličnosti želim upoznati. Prvo je bila lagana nevjerica, pa su mislili da se šalim… onda su iznosili neka svoja negativna viđenja ali slušali su što im govorim, razmišljali o tome i neke stvari shvatili i prihvatili. Najbolje od svega-to ih sad jako zanima. I s psihološke a bome i s pojavno - tehničke :)) strane. Itekako pažljivo su slušali detalje nekih mojih seansi, i dobar dio toga im se sviđa i vele da bi željeli probati. Jedan je neke stvari i probao i veli da su se i njemu i njegovoj djevojci jako svidjele…a i dvije bitne stvari sam u njima potaknuo. Prvo je razumijevanje, shvaćanje. Razbijanje predrasuda i krivog doživljaja bdsm-a kojeg gotovo svi koji nisu u tome imaju. Oni više neće gledati film u kojem neki psihopat otima djevojke, siluje ih i muči i misliti da je to bdsm. Oni sad znaju da to nema blage veze s bdsm-om. Isto tako ne misle da smo "mi" neki marginalni i opičeni :))) likovi koji su po cijele dane u koži, latexu i lancima, niti da smo hladni sadisti koji ne poznaju emocije. Oni znaju da su ljubav i bdsm itekako spojivi. I da spankanje, šamaranje, ponižavanje, naređivanje nisu prepreka istinskim emocijama. A najbolje od svega, vidim kako ih to pali… kako ih to zanima. Kako su pažljivo slušali što im govorim, postavljali podpitanja i tražili još i više detalja, još i više opisa, još i više psihološke pozadine svega toga…
Oni više nemaju predrasuda. Niti najmanje me ne bi čudilo da netko od njih stvarno i uđe u bdsm-barem sa sexualne strane, jer bdsm seks je naprosto zanimljiv, drugačiji, daje nam mnogo više mogućnosti, bolju a svakako različitu i raznovrsniju ugodu. Nedavno sam se povjerio još i jednom starom prijatellju i taj je bome oduševljen samom idejom, a i vidim da se već i prije toga podosta informirao mada nema nikakvih stvarnih iskustava ali kako je krenuo... ;) Go for it buraz :))
U sljedećem tekstu još malo o tome kako sami sebi škodimo i izazivamo negativne reakcije… mada moram priznati da se o bdsm-u ne govori baš mnogo a samim tim javnost i nema baš toliko negativno mišljenje o njemu jer nismo toliko niti zanimljivi… dežurni dušebrižnici će se radije uhvatiti npr. homosexualnosti i po tome pljuvati :(… no stoji da velika većina ljudi ne razumije bdsm, ima o njemu sasvim negativne predođbe, a to onda rezultira i time da osobe koje u sebi nose određene želje i potrebe misle da s njima nešto nije u redu… prvenstveno protiv toga se treba boriti, a kaj će neki Pero Perić i Ante Antić misliti o bdsm-u, e to je njihove stvar.
Ovaj blog je pomogao da određene osobe koje su to ili javno napisale ili se javili na mail, a vjerujem da ima još podosta onih koji to nisu rekli, prepozna i prihvati svoje sklonosti, da vidi da je s njima sve OK, da ima još podosta takvih koji nisu luđaci, manijaci, psihopati… da je bdsm nešto jako lijepo i ugodno. Nešto duboko, nešto drugačije… nešto što treba prihvatiti, i poraditi na tome. Opustiti se i prepustiti.
Što nas je više-svima samo može biti bolje. Prihvaćanje je prvi korak ka samospoznaji… a onda dolazi sreća i užitak. A to je ono čemu težimo. Nije li tako?
Post je objavljen 17.09.2006. u 14:06 sati.