kisa, kisa...
nista od mog bicikla danas. ne dozvoljava nebo. Valjda ce biti bolje preko tjedna da jedan dan poslije posla odem po njega. Tako da na kraju ispada jos jedan miran vikend. Ali konacno me poceo slamati umor koji se nakuplja u meni mjesecima zbog nespavanja.
Ali nema veze, slijedeci vikend konacno nakon 2 mjeseca idem na planinarenje. Ne sjecam se kad sam imao tako dugu pauzu izmedju odlaska na planinu. Znam da cu si tamo napuniti baterije. Logarska dolina. Jedva cekam. Obozavam taj dio svijeta. Sjecam se zadnjeg odlaska tamo. Bilo je to aprila ove godine. Snijega je jos bilo mnogo. Kad smo stigli do Frischaufove kuce, snijeg je bio sve do krova.Idila. Vrijeme prekrasno. Suncano. Jednostavno trebas uzivati, jer drugacije ne ide u takvim okolnostima. Cak i ako nisi raspolozen za uzivanje, povuci cete. Sunce, snijeg i kameni vrhunci svuda oko tebe. Isli smo gore prema Savinjskome sedlu i svaki cas cujes zvuk neke lavine. Prvo cujes zvuk, pa je onda trazis. A kad je na kraju i otkrijes onda je trebas jos i izbjegavati. Nije nista strasno. Male su i spore. Nekako poseban osjecaj je kad taj snijeg prolazi kraj tebe i nosi tu svoju ljepotu i cistocu dolje prema nizini, prema ljudima. Ne znam, sve sto dolazi s neba je cisto a nas svijet je ipak toliko pokvaren i prljav. Ali da ne filozofiram opet. Prolazis kraj i kroz poneku tu manju lavinicu i dodjes do Savinjskoga sedla. A tamo. Raj. Jos lijepse nego dolje. Odmah znas zbog cega bogovi zive na vrhovima. Ostali smo tamo suncati se 2 sata. Jednostavno nam se nije dalo ici dolje. Legli na ruksake i uzivali u tisini sunca i snijega. Sad idemo na drugu strane Logarske. Bio sam i tamo vec. Ali lijepo se ponovno vratiti u raj.
A iz raja u realnost.
Jucer sam se stvarno naradio i kad sam stigao kuci umor me jednostavno srusio u krevet. Ali naravno da sam trebao ici i lijecnicima. Ali konacno je gotovo. Kaze on meni onako odusevljeno "Pa ovo je u redu". A meni bas svejedno jer predugo je sve to trajalo da bi se nekako veselio tome. Trajalo je toliko dugo da odmah od ponedjeljka krecem s novim posjetama lijecnicima. Ali sad na moje redovne kontrole, ali na to cu ici u Zagreb, pa da barem malo razbije monotoniju tih posjeta bolnici, tj. bolnicama. Mislim da ce sve biti u redu, barem imam takav osjecaj. Ali i ako nece, sta se moze...
Inace, cuo sam se s njom prekjucer. Mnogo mi znaci to...
kako sam rodjen gdje to
zasto smo dosli da ovdje zivimo
mogu nauciti bilo sto
ne znajuci nista hocu li biti ponovo
Post je objavljen 16.09.2006. u 20:25 sati.