Postoje dva svijeta. Ovaj danas, veličanstveno neobuzdan i naizgled neograničen u potencijalima. I onaj davni, bogat u ispunjenosti, ali zatvoren u minimalizam.
Kada naglo kročiš iz onog davnog u ovaj naš sadašnji, može ti se dogoditi isto što i Sizweu. Možeš umrijeti na onaj najtužniji način, potonuti iz snova u ništavilo. Nije to smrt nakon koje ćeš ležati u smeću, a po tebi će pišati pijanci (iako, bolje mrtav u pišalini nego živ u ovakvom svijetu). To je ona smrt kada umre dostojanstvo, a ti pokorno ukradeš identitet mrtvog i popišanog neznanca jer on ima propusnicu, dopušteno mu je da živi. Ako umreš kao Sizwe Banzi, očiju uprtih u svijet i s osudom u njima, ali opet s osmijehom na licu, možda ćeš mi moći objasniti je li to happy end ili bih trebala plakati. Jer još sam dugo nakon predstave razmišljala o tome, o onom jednom koraku prema beskrajnoj sreći ili beskrajnoj tuzi, samo ne znaš prema čemu dok ga ne napraviš.
A u ovom našem svijetu, veličanstveno neobuzdanom, karta za jednu predstavu s Festivala svjetskog kazališta košta 200 kuna, pa ako imate višak novaca, pogledajte Sizwe Banzi je mrtav jer predstava je vrlo dobra. Zbilja je!
Kristina
Post je objavljen 16.09.2006. u 14:28 sati.