Marketing
...Aurora Club - Primošten...
Prvi put sam čula za Auroru prošlo ljeto, ne sjećam se baš kako, vjerovatno po pričama ili sam negdje na tv-u vidila nešto o tom klubu. Onda ovo ljeto mi je prijateljica iz Splita - Jelena, doletila kako ide u Primošten, tj. u Auroru na Davida Moralesa. Ja prvi put čula za njega, a ova druga prija iz Zagreba - Dunja je 3 dana plakala kako bi ona išla na Moralesa ali da nemože. I tako nam je Jele otišla na Moralesa i vratila se sa puno veći dojmovima nego šta san ja očekivala. Trebalo joj je tjedan dana da se oporavi i dođe k sebi, stalno je pričala o Aurori, kako je bilo predobro, kako se isplesala, izguštala... Nisan mogla virovat da se ona koja sluša cajke u svih šesnest tako uživila u tu Auroru. Malo nakon toga su moja dva prijatelja koji nisu ništa dalje od narodnjaka odlipili na Carl Coxa. Također prvi put čula 
, ali ono...za sve postoji prvi put... Naravno i njih dva su se vratili puni dojmova, kako je tamo odlično, kako su se dobro proveli...
Tako da san i ja, koja također slušan narodnjake, poželila otić u Auroru i vidit WTF is there???
I tako... u subotu popodne idem na kavicu sa jednim od ta dva lika koji su bili na Coxa. I kaže meni taj lik da on ide u Auroru na zatvaranje, trajekt u 8 ipo, sa autom, u Splitu ga čekaju još dva tipa iz Bola moje godište i da ako oću mogu sa njima...?! Ja onako bez volje, ne da mi se ništa, on me nagovara, pila, melje, sere...uh...govorin ja ka da ću pitat mater i ona me pusti iako san ja tila da mi kaže „Nemore dite moje nemore!!!“
I tako se ja spremin i sa njin put Primoštena, put Aurore... bez ikakvih predrasuda... samo željna dobre zabave 
...
Jedva san čekala da dođemo. Cjelim putem sam u glavi zamišljala kako izgleda taj klub.
E kad smo došli na put koji vodi iz Primoštena za Auroru blokala san kako lipo i veliko izgleda od doli. Famozno... Ušli smo u predvorje, popili piće, pojeli pizzu, pa se bacili u obilazak. Oduševila san se kako je to lipo i profinjeno uređeno, pa san naravno malo slikavala za svoju privatnu zbirku ...
Kupili smo ulaznice, ušli, muzika nas je odma ponila i naravno počeli smo plesat ka da su nam baterije durracel u guzici... E da samo znate koji osjećaj, prejeben osjećaj, samo zatvoriš oči i plešeš onako kako te ritam vodi, i tako do kraja... Plesalo se do 6 ipo a zadnja pisma (jedina sa ričima) je bila Pink Floyd – Another brick in the wall... naravno da su svi pivali „We don't need no education, we don't need no thought control...“
Najsmišnije mi je bilo šta svi traže ko prodaje botune, speed, koku...
A ja san se PREDOBRO zabavila i bez tih dodatnih gluposti...
E kad je prestala glazba onda smo se zaputili u Trogir. Jedan moj susid i kolega iz osnovne ide tamo u srednju pa smo išli kod njega. Zakrmili smo oko 10 sati i naravno dobro se naspavali. Ja san starcima javila da ostajem još jednu večer jer smo se dogovorili da ćemo ić u Marinu popit kavu,pa navečer do Jelene u Split, pa u Stobreč...
I tako san se ja ljudi moji sa tog puta vratila prepuna dojmova i naravno da nisan požalila šta san išla i šta me mama pustila. Jedino loše šta mi se dogodilo je to šta san dobila temperaturu i upalu krajnika, valjda zbog promjene vrimena jer san uvik osjetljiva na nagle promjene temperature.
Dragi moji preporučam svima ako budete ikad imali priliku da odete u Auroru da je iskoristite jer ćete se oduševit. Ja ću sto posto još koji put otić... ali tek sljedeće ljeto...
...pogledajte vi tu lipotu...
...još malo...
...čista romantika...
...pogled na primošten...
...zatvaranje aurore...
...uh šta je bilo dobro...
...Aurora rules...
ako želite vidit više slika posjetite ovu stranicu
Aurora
Pozdrav...
Post je objavljen 13.09.2006. u 01:01 sati.